Od stura će u mnogim županijama značajan dio učenika imati nastavu online umjesto u školi.
Gost RTL-a Danas večeras je bio ministar obrazovanja Radovan Fuchs.
U nastavku prenosimo razgovor.
Organiziranje nastave varira od županije do županije. Neki kažu da se već od sljedećeg tjedna mogu očekivati nove mjere za sljedeće tjedne. Planira li Ministarstvo dati barem okvirne smjernice kako bi koliko-toliko predvidivu situaciju imali i roditelji i djeca, a i profesori?
Ministarstvo je dalo smjernice početkom školske godine i po tim smjernicama se i nastava odvija cijelo vrijeme. S interaktivnim pristupom A, B i C modelom koji se primjenjuje na razini županija, gradova, čak i škola. To se pokazalo vrlo dobrim i ja sam ponosan da su djeca u Hrvatskoj ovu školsku godinu provela 78 posto sati, od ukupne nastave licem u lice. Ostatak otpada na C model, od kuće na daljinu. To je sigurno među najvišim u EU. Cijelo vrijeme smo u kontaktu sa svim županijama i kada one prelaze s jednog modela na drugi, prije toga se mi konzultiramo. Situacija se može promijeniti unutar 48 sati vrlo naglo i drastično i zbog toga se onda ide na pristup da se odluke donose neposredno prije.
Znači, ne može se napraviti ništa da nemamo ovu praksu da petkom javljamo da ste u ponedjeljak kod kuće ili u klupama?
Budimo realniji. Kada cijeli razred odlazi u izolaciju, on u roku 24 sata prelazi na online model C.
To su ipak drugačije situacije?
Jesu, ali... Čitav sustav je priređen tako da unutar 24 sata može preći na online nastavu. A to što sigurno komplicira organizaciju kod kuće roditeljima, mi to razumijemo, ali je bolje da su djeca u školi i da ipak u četvrtak javimo hoće li sljedeći tjedan bili ili neće biti direktne nastave.
Znači, ništa se neće mijenjati u organizaciji nastave?
Ne, neće se ništa mijenjati u tom pristupu. Pristup se pokazao dobrim i mislim da je to u redu. Upravo zbog ovog pristupa Dubrovnik je počeo padati. Oni su bili vrlo visoko sada idu prema vrlo dobrim pokazateljima.
Bi li bio bolji neki semafor pa da znamo brojke kada se nešto mijenja?
Ne treba. Zašto bi radili semafor u županiji kada su one vrlo različite pa, recimo, u Lici na jednom mjestu imate nekoliko pozitivnih, a u ostalim krajevima Like nemate. Imamo semafore po školama. Škola ima ili nema pozitivnih i na osnovu toga se onda u interakciji sa Stožerima i epidemiolozima donose odluke.
Bilo je situacija da smo imali nešto veće brojke pa su učenici išli u škole, a nekad su bile manje...
Da učenici su išli u škole ranije u ovo vrijeme, i nekoliko dana prije toga, u studenom brojke su bile više. Sada smo skloniji tome da zbog dolaska turističke sezone, cijepljenja i slično, ovo produži od uskrsnih praznika.
Sindikati traže krizni kurikulum. Je li to nešto bi moglo biti na stolu i nešto što bi olakšalo rad učiteljima, ali i djeci?
Mislim da ćemo ipak ovako nastaviti. Nemamo još puno do kraja školske godine i mislim da smo dobro odradili ovu školsku godinu, da možemo biti zadovoljni s vremenom koje su učenici proveli u školama direktnom nastavom licem u lice.
Djeca su ipak nešto izgubila. Zadnjih godinu dana nisu imali normalno djetinjstvo.
To je drugi par rukava. Iako je to sigurno od izuzetne važnosti i o tome sam prije dosta vremena upozorio da se djeca ne smiju optuživati za nekakve krivice i nametati im krivnju da su oni donijeli bolest kući djedovima i bakama i stariji jer su i ovako dovoljno pod stresom.
Imate li podatke o ugroženosti psihičkog zdravlja djece. Koliko imamo psihologa?
Psihičko zdravlje djece je sigurno ugroženo, no mi u Ministarstvu o tome nemamo podatke, to imaju druge službe. Mi u školama imamo organizirano da čim se pojave problemi nastavnici i stručne službe kontaktiraju roditelje, ali onda su to druge institucije izvan škola.
Jeste li zatražili dodatne psihologe s obzirom na situaciju?
Pitanje je gdje su ti dodatni psiholozi sa iskustvima. Znamo da one institucije koje pružaju psihološku pomoć, znamo da su opterećene i postoji lista čekanja što prije nije bilo. Definitivno djeca imaju problema.
