Nije nepoznanica da splitska publika izuzetno cijeni i s veseljem pozdravlja gostovanja zagrebačkih kazališta na Splitskome ljetu. Sjajne kritike koje „Hinkemann“ već godinama zarađuje u ZKM-u bile su razlog veselju, kao i mnoštvo nagrada koje je predstava redatelja Igora Vuka Torbice priskrbila. Toller, ekspresionist, antifašist i zarobljenik koji je više cijenio umjetnost nego sama sebe napisao je mračnu antiratnu dramu koju je osuvremenila dramaturginja Katarina Pejović. Priča je to o Eugenu Hinkemannu kojemu je Prvi svjetski rat donio floskule o junaštvu, a metkom odnio muškost. Takav, uškopljen, odljuđen i odnarođen, Hinkemann se, kako mu i prezime kaže, šepavo vraća u stvarnost u kojoj nema mjesta za junake, u vrijeme u kojemu se junak degradira da bi preživio.
Vjerni pas koji je dobio šugu
Hinkemannov (Rakan Rushaidat) najveći problem, osim poslijeratnog životarenja koje iziskuje posao, poremećen je odnos sa suprugom Grete (Mia Melcher). Ona pokušava razumjeti njegov hendikep, ali čim privlačni Paul počne s flertovanjem, požali mu se: „Moj Eugen je bogalj, nema kurac! A kad me stvarno gleda, onda mi se gadi!“ I na samom početku sva romantika i sva stremljenja nesebičnoj, čistoj ljubavi padaju u vodu. Grete je žena koja zatomljuje svoje potrebe i konstantno je na rubu eksplozije, a Hinkemann je sam po sebi traumatiziran, nervozan i oštećen. Okolnosti ga tjeraju da potraži posao, a prilika se pruža u cirkusu koji vodi Majstor ceremonije (Ozren Grabarić). Hinkemannov je zadatak pregrizanje grkljana živih štakora i sisanje njihove krvi. To je trenutak u kojemu će svatko od nas dobiti trenutak preispitivanja i vlastite interpretacije. Ja ga iščitavam kao oživljavanje ratne traume (ubijaš da bi preživio) i licemjernu represiju države u miru (Majstor ceremonije) koja svoje građane održava na životu, ali cijena je potpuna degradacija i svođenje čovjeka na homunkulusa.
Ovo je cirkus – mi ovdje otkrivamo, a ne skrivamo
Velik dio predstave počiva na opreci tajne i obznane, skrivanja i otkrivanja. Hinkemann ne zna otkriti svoje osjećaje, Grete svoje ne želi otkriti jer nisu čisti. Hinkemann pred cirkusantima skriva svoj tjelesni hendikep, a Majstor ceremonije tjera ga da ga otkrije. Zbog prihvaćanja ili poniženja? Spomenuta scena nije bila ni nenametljiva ni implicitna. Grabarić je u ulozi Majstora skakutao u kućnom haljetku, šepao do Hinkemanna (ironija!) pa opet skakutao, a kako se haljetak rastvarao, publika se u nelagodi smijala – golotinji. Međutim, nelagoda nije dugo trajala. Taj groteskni lik, naposljetku, otkriva većinu društvenih anomalija – smiješan je, ali i brutalan, dobročinitelj, ali i robovlasnik. Hinkemannovo razgolićivanje bilo je, kako je i sam rekao, „skidanje mrene“, groteskno ali i nužno. Međutim, dojma sam da u posljednjoj sceni između njega i Grete golotinja zbilja više nije metafora ničega. Još je jedna osobna zamjerka razvučenost radnje. Nakon svojevrsne scene suđenja Hinkemann je publici okrenuo leđa, dinamika se razvodnila, u priču je ušao ekskurs s majkom o ostavljenosti, infantilizacija glavnoga lika i Grete s vijencem „za godišnjicu braka“ koji je dao naslutiti završetak. Iako mi se čini da su se neki dijelovi mogli reducirati da se ne izgubi sjajna osnovna fabularna nit, glumci ni u jednom trenutku nisu podbacili, izvedba je bila fantastična, pogotovo Grabarićeva i Rushaidatova.
Svatko mora nositi svoju bol, ništa se čovjeku ne poklanja
Iako je Hinkemann u originalu naslovljen „Njemački“, ovaj hrvatski, sto godina udaljen od originalnoga, nije netko koga ne možemo zamisliti – ranjen više poslije rata nego u ratu, prezren, ponižen i ostavljen. Skoro ga svi žale, a neki mu i zavide na prilici da bude ratni heroj. Cijela je predstava protkana simbolikom – klaunovskim smijehom kroz suze, crvenom zastavom, srcem, bijelom golubicom. Ikonografija je ostala ista, a upitno je i je li se promijenilo stanje uma. Koliko je naših „Šepavaca“ prezreno, koliko je herojstava izrugano ili pripisano krivim ljudima, koliko je ljubavi razoreno šutnjom, koliko je usluga plaćeno dostojanstvom? Barem mi u Hrvatskoj imamo svu silu primjera za sve navedeno.
