„Kao infestacija insekata, uzeli su naše plodove, zemlju, našu Hrvatsku. Ti Srbi i Židovi.“ Nezamislivo za čuti zar ne? To je propaganda koja se širila 1941. u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Ponovni preporod, čistoća, očekivali su da će se dogoditi iskorjenjivanjem tri zla odnosno Židovstva, Anglosasa i Amerikanaca, „Djece Sotone i kćeri Izraelove“, narod tuđi i strani. Gušili su ideje demokracije i zvali je „tuđinskom ideologijom“. Čak 39 000 Židova živjelo je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Nažalost, samo ih je 9 000 preživjelo. Holokaust se ne može opisati riječima, koliko je u stvari, bio destruktivan i nehuman. Laži koje su se širile o Židovima kao rasi bile su nepojmljive. Židovi lažu, pljačkaju i žele osvojiti svijet. Glavni neprijatelji Hrvata i nove, hrvatske države a nemaju ni trunke slobode. Potpuno nevini bili su slani u logore. Što se događalo u logorima nitko, u potpunosti, ne može razumjeti…. kakva su to bol i patnja. Sve je počelo odjednom, naglo, nitko nije imao vremena za razmisliti. Odjednom neprijatelji su i Hrvati koji se nisu smatrali dovoljno „domoljubnima“. Židovi i Srbi bili su svrstavani kao životinje, odvojeni od društva. Više niti jedan Židov niti Srbin nije imao vlastiti identitet, svi su bili svrstani u jedno. Bez obzira kakva osoba bila, jedan pojedinac tih skupina je predstavljao cijelu populaciju. Svi su po krvi isti, a židovsku krv su smatrali zaraznom. Cijela propaganda bazirala se na tome da hrvatski narod treba spasiti od prljavih i zaraznih Židova i da država radi dobro „u ime svog naroda“ tako što „istrebljuje“ bacila Židova. Tko god bi se upitao:“Koliko je moralan ovaj pokret?“, smatrao se neprijateljem.
Sloboda nije postajala.
Sve se dogodilo iznenada. Odjednom Hrvati su morali mrziti svoje susjede Židove i Srbe, ali zbog čega? U suštini narod nije shvaćao zašto su se morali tako ponašati prema tim narodima ali zbog strahovlade, Hrvati su podsvjesno počeli mrziti Židove i Srbe. Iznenađujuće je da su Židovi i Srbi uspjeli održati svoj identitet u toj potpunoj izolaciji bez socijalnih interakcija. Nakon spoznaje ovakvog užasa, samo nam preostaje nadati se da se ovakav masovan genocid i ideologije koje izdvajaju manjine kao da su životinje, nikad više neće ponoviti"
Ovaj emotivni tekst napisala je Lucija Zovko, učenica 2d razreda arhitektonski tehničar, Graditeljsko geodetsko tehničke škola u Splitu.
Naime, Graditeljsko geodetska škola redovito obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta izložbama i predavanjima pa tako ni ovoga puta nije bilo iznimke.
U obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta likovnim uradcima sudjelovali su sljedeći učenici Graditeljsko geodetske tehničke škole: Ante Brdar,Luka Fidler,Lucija Ilić,Adriano Radonja,Ivan Bubalo,Karla Roso,Petra Veić,Gabi Trogrlić,Marta Ivančić,Lana Strman i Lucija Zovko, pod mentorstvom profesorice Magde Maver.
[gallery ids="811004"
