Brojni liječnici, ravnatelji te osobe iz javnog i političkog života, stigli su danas na zagrebačko groblje Mirogoj kako bi na posljednji počinak ispratili ravnatelja KBC-a Zagreb, prof. dr. sc. Antu Ćorušića, koji je poginuo u ponedjeljak prilikom pada s osam metara visine u krugu bolnice.
Na posljednji ispraćaj stigli su, među ostalim, poznati liječnici Stjepko Pleština, Maja Grba Buljević, Irena Hrstić, Jasna Brezak, Davor Mijatović..
Došli su i premijer Andrej Plenković, ministar zdravstva Vili Beroš, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar obrazovanja Radovan Fuchs, ministar obrane Ivan Anušić, ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić, izbornik nogometne reprezentacije Zlatko Dalić, potpredsjednik Sabora Željko Reiner, bivši šefovi Sabora Luka Bebić i Vladimir Šeks, bivši ministar financija Zdravko Marić, bivši ministri zdravstva Darko Milinović i Milan Kujundžić te Ljubo Ćesić Rojs, Davor Bernardić, Krešimir Ćosić...
Na ispraćaju je izvedena Thompsonova pjesma ‘Samo je ljubav tajna dvaju svjetova‘, a od svog suradnika i prijatelja emotivnim govorom se oprostio njegov pomoćnik, prof. dr. sc. Milivoj Novak.
‘Popili smo kavu, Ante, Stjepko i ja... Pričali o onom što bi danas sutra ili za koji dan trebalo raditi. Bio je to jedan od dana na početku tjedna kakvih je u ovih osam godina bilo na stotine.
A onda vijest iz noćne more, jer nekako smo svi mislili da će Ante tu biti vječno, da će sve funkcionirati samo od sebe i da će se problemi uvijek nekako riješiti rekli bi neki sami od sebe.
No, bolnica je funkcionirala bez većih problema ipak samo zato što je naš ravnatelj i prijatelj znao kako odraditi taj težak posao, a da istodobno izgleda da se dogodilo po nekoj inerciji što dakako nije bilo točno.
Trebalo je puno umješnosti za vođenje kolektiva od gotovo 6000 zaposlenika tako da funkcionira skladno i da godišnje uspješno uspijemo zbrinuti više od 1.5 milijuna bolesnika.
Ante i ja površno smo se poznavali godinama. On ginekološki onkolog, ja pedijatar intenzivist. U struci baš i nismo imali dodirnih točaka. Nekako se dogodilo, igrom slučaja, da smo počeli tijesno surađivati u Odboru za zdravstvo... i to je bio, reklo bi se, okidač i za ovu suradnju koje je potrajala više od osam godina. Te 2016. g., kad je izabran za ravnatelja KBC- Zagreb, zamolio me da prihvatim dužnost pomoćnika. Pristao sam, a sve ostalo je povijest naše svakodnevne suradnje.
Ne treba nabrajati sve što je u KBC-u dobrog učinjeno u tom periodu. Predugo bi trajalo. Posljednje u nizu je novi velebni odjel pedijatrijske hematologije koji već radi, ali čeka svečanost otvorenja, banka mlijeka, dječji vrtić za djecu zaposlenih, robotska kirurgija...
No bilo je i vrlo teških i zahtjevnih trenutaka u kojima je trebalo rješavati situacije u kojima nikad nismo bili. Primjerice, uspjeli smo prebroditi covid krizu na najmanje stresan način, preživjeli smo potres u kojem smo ostali bez dijela svojih kapaciteta, a potom započeli obnovu potresom oštećenih zgrada,.
Za to vrijeme morali smo osigurati da bolnica i dalje funkcionira i da pacijenti to osjete što manje.
U svemu tome Ante je bio vrstan vođa ovog našeg tima.
Njegova vrata bila su stalno otvorena, uvijek je imao vremena i volje razgovarati sa svakim tko bi mu došao u ured. Nastojao je riješiti svaki problem od onog najvećeg do sitnica. Sigurno ga je to snažno iscrpljivalo. Nije se žalio. Bio je naš gromobran. Nepogrešivo je na sebe primao sve udarce, podmetanja, zlobu.. a svega toga, vjerujte mi, nije bilo malo. No, ono po čemu ćemo ga pamtiti je činjenica da je bio je vrstan liječnik, operater, ravnatelj, ali prije svega bio je dobar veliki ČOVJEK.
Draga obitelji, hvala vam što ste nam dozvoli da vam otmemo Antu na dobar dio vremena koje bi inače rado provodio s vama, da ga ukrademo od vas. No, sad kad je otišao, nas nekolicina u koje je imao povjerenje, jednako kao i mi u njega, bit ćemo tu za vas uvijek budete li trebali bilo kakvu prije svega ljudsku pomoć baš onako kako je Ante pomagao svima nama‘, rekao je Novak.
