Prema podacima koji se iznose ovih dana ispada da je uporaba droge u Hrvatskoj snažno rasla i to najbrže kokaina. Kako to možete zapravo objasniti?
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Što se tiče Hrvatske Europe, generalno, odnosno možemo krenuti od svijeta, UN-ovi pokazatelji kažu da je zadnjih desetak godina porast uporabe droga u svijetu viši od 30 posto. Taj porast se manifestira na Europu koja je ipak najveće i najbogatije tržište za više od pola milijarde stanovnika. A što se tiče Hrvatske, mi taj porast možemo bilježiti u zadnjih desetak godina. Već imamo jedan kontinuirani porast prevalencije uporabe droge. Broj osoba koje su u zadnjih godinu dana uzele drogu porast između 2011. i 2019. nam je skoro pa duplo. U tijeku je i četvrti val istog istraživanja istog tipa. Imamo uzlazne trendove, poglavito marihuane, kokaina, amfetamina, ecstasyja. Kada se uspoređujemo s Europom uvijek smo mogli govoriti da smo negdje u sredini. Na žalost, zadnjih nekoliko godina smo u nekim stvarima i predvodnici.
Tako je. Naš posao je između ostalog da pratimo pojavu i da na osnovu pojave predložimo određene mjere kako bismo mogli eventualnu tu pojavu držati pod kontrolom. Ono što je sada zbilja vidljivo da imamo jednu hiperprodukciju droga. Znači da imamo jednu enormnu dostupnost droga na tržištu Europe. Poglavito se tu radi o kokainu koji do prije desetak godina nije bio toliko dominantan da bi zadnjih tri, četiri, odnosno pet godina postao masovno dominantan. Isto tako, radi se i o anfetaminima i ekstaziju koji se u većini slučajeva proizvode u Europi, što isto tako, treba pošteno reći. Ne radi se o drogi koja se uvozi, nego onoj koja se tu proizvodi i distribuira. Radi se o kanabisu koji je zadnjih desetak godina postao sveprisutan. Ono što u principu na neki način zabrinjava i što je dovelo do toga da je Europa počela problematiku droga gledati drugačije. Recimo, primjerice, prije četiri godine kada je Hrvatska predsjedala Europskom unijom, jedna od naših agenda je bila da stavimo drogu na dnevni red, da počinjemo raspravljati i tada to nije bilo toliko interesantno.
No, u zadnje samo dvije tri godine toliko je poraslo nasilje i kriminal. Organizirani kriminal koji prati problematiku droga da jednostavno počelo zvoniti na uzbunu, pa tako da od sljedeće godine vi ćete imati novu europsku agenciju za droge. Znači, taj bivši centar prerasta u Agenciju za droge s većim ovlastima i jednostavno želi se bolje pratiti problematika kako bi se moglo na vrijeme reagirati. Na žalost, mi smo još uvijek reaktivni. Znači pratimo pojavu i onda odlučujemo kako ćemo i što ćemo radili te podatke.
Glavni razlog je novac. Znači, enormna je zarada, već ju imate. Jednostavno, nakon zasićenja tržišta Sjedinjenih Američkih Država kokainom stvar se okreće prema nama. Imate tri, recimo, glavna ulazna pravca u Europu, a to su Belgija, Nizozemska i Španjolska. Dolaze enormne količine droge. Nizozemci su imali možda jedan problem što su imale ionako dosta blagonakloni stav prema marihuani. I onda kad imate krijumčarske rute za uvoz marihuane, one mogu poslužiti za sve i došlo je do bombardiranja europskog tržišta marihuanom, odnosno kokainom. Isto tako imate sociološki fenomen, to je specifičnost potražnji. Znači, Europa još uvijek nije zasićena. Tržište još uvijek ima prostora za širenje i to organizirani kriminal koristi.
Situacija se promijenila kroz tri četiri godine i glavna pokretač tu je novac. I tu onda postoji opasnost da imate veliku količinu droge i imate veliki broj organiziranih kriminalnih skupina. Procjena je da se 70 posto organiziranih kriminalnih skupina koji djeluju na području Europe bavi trgovinom drogom. Imate porast nasilja, njihovih međusobnih obračuna i dobivate onaj sindrom Južne Amerike. Oružani obračuni između različitih organiziranih kriminalnih skupina postaju gotovo svakodnevnica i imate opet u konačnici tu količinu novca koja pokušava ući u legalne tokove. I sad imate Hrvatsku koja je u principu mala zemlja, ali koja je još po pitanju kokaina bila neotkrivena. Jednostavno dobijete veliku količinu droge koja se počne distribuirati i pobudi veliki interes. Mi se iskreno nadamo da će se stvari uz određene mjere na neki način smanjiti. Vidimo da je taj rast enorman i ono što je zanimljivo i dalje će rasti jer je početna točka bila relativno niska. Znači, Hrvatska nije imala problema s kokainom, ali imala je problema s heroinom, što je uspješno riješeno. A sad smo dobili problem kokaina.
Korisnici kokaina, odnosno ovisnici o kokainu, rijetko završavaju ipak u na liječenju, zbog čega je to tako. Je li, je li možda tu potrebna snažnija kampanja da se osvijesti štetnost?
Ako gledate sastav, odnosno strukturu ovisnika koji su u tretmanu u Republici Hrvatskoj, njih 80% su faktički opijati ovisnici. Ono što je zanimljivo, imamo enormni rast na konzumenata kokaina, amfetamina i tako dalje. Recimo kad gledate prošle godine, ispod 200 osoba je bilo u tretmanu zbog kokaina. Radi se o tome da su to ljudi koji su najčešće povremeni konzumenti koji sebe ne smatraju klasičnim ovisnicima i na liječenje dolaze onda kada stvari totalno izmaknu kontroli. E, sad, na koji način takve ljude privući? Mi smo pokušavamo okrenuti cjelokupnu politiku koja se tiče droga. I u veljači ove godine usvojena je nova nacionalna strategija koja je po prvi puta koherentna strategija, znači obuhvaća sve ovisnosti. Možete imati 4 prevencije i 4 tretmana.
Jedna od mjera koju smo pokrenuli jest takozvana nacionalna info linija. Jednostavno dajemo mogućnost svakom tko ima problem da može nazvati i dobiti vrlo jednostavnu uputu gdje se sa svojim problemom može javiti i kakav oblik pomoći može dobiti. U principu znači ljudima treba dati pomoć.
