Vrgorčanin Nikola Polić 2017. godine osvojio je treće mjesto natjecanja za najspremnijeg pripadnika Oružanih snaga RH “Prvi za Hrvatsku 2017.”

Ovaj 23-godišnjak marljivo radi na svojoj fizičkoj spremnosti i sada je pred sebe postavio prilično izazovan cilj, napraviti čak dva Everestinga u tjedan dana tijekom ožujka ove godine. Ako se pitate što je Everesting, u najkraćim crtama, radi se o trčanju i vožnji biciklom gore-dolje određenim usponom dok se ne “akumulira” visina samog Mt Everesta, odnosno 8848 metara.

Mladić iz Oraha kraj Vrgorca kaže da je Everesting do sada napravilo oko 4000 ljudi, no tek ih je četvero to napravilo trčanjem i bicikliranjem. Uspije li Polić u svom naumu, bit će prvi u svijetu koji je to napravio u istom tjednu.

– Sve apsolutno radim sam. Planiram, odrađivan, motiviram se, jačam se psihički što je najvažnije u Ultra trčanju. Kod nas u ovom sportu rijetko tko može uspjeti tako da sve odrađivam sam, u Hrvatskoj ultra discipline za razliku od nogometa nisu popularne. Pomalo me smeta da se gotovo ništa ne ulaže u najteži sport na svijetu, gdje ste izloženi na milost i nemilost prirode.

Neke vježbe snage se mogu raditi u zatvorenom, no sve ostalo radi se vanka – govori nam Polić koji trenira u najobičnijoj odjeći, i svakodnevno se smrzavajući na biciklu. Polić nam kaže da je jako važno sportske talente otkriti na vrijeme i da se potencijalno uspješnim sportašima treba pomagati.

– Takvi ljudi koji svakodnevno treniraju ultra discipline, bilo trail, cesta, bicikl ili trčanje, zavrjeđuju sve poštovanje i pomoć od strane sponzora. To nije samo natjecanje, to je nešto što živite, ti ljudi su pravi Spartanci; odlučni i disciplinirani – dodaje.



Kaže da mu je bitna samo pobjeda.

– Svaki poraz me dodatno motivira za još teži rad. Ispravljam greške, planiram bolje treninge, te se spremam opet za natjecanja. Jednostavno uživam u svakom pretrčanom kilometru.

A svako obeshrabrenje, ili kakva pogrda u svezi treninga i tog sporta me samo još više psihički ojača te me podsjeti na moj rad, težak trud i ostvarene rezultate. Dok ne ostvarite doslovno nekakav svjetski rezultat, svak vas smatra običnim amaterskim sportašem, i potpuno zanemaruje vaš trud, rad i dosadašnje rezultate – iskreno će Polić.

Kaže da je ovaj sport prilično skup jer se troši na proteine, hranu, gorivo kada se ide na planine, na smještaj, opremu, startnine…

– Sve sam radim i ulažem u sebe. Mnogo puta dođu jako teški trenuci i onda se pitam da li ići dalje ili odustati, kad znate da vam mnogi mogu pomoći, a nažalost pomoći nema, nego je možete očekivati tek kad ostvarite nešto. Tada se svi javljaju, i to je veliki problem. Sportaši su izloženi velikoj psihičkoj borbi svakoga dana. Znate da su vam mnoge stvari potrebne za kvalitetne treninge, a nemate ih. Još ako radite, trebate biti pravi mađioničar da sve posložite, ostanete sabrani i fokusirani na svoje ciljeve.

Nekad si kažem, ma lako za opremu, da bar ljudi sve razume i da su podrška, bilo bi puno lakše. Ali ovako ste sami i borite se…

Kada kažete nekome da se bavite ultra trčanjem i objasnite mu da se tu trči preko 100 km, a da ne govorim o ultra trailu, samo vas pogledaju blido i kažu “ma ti si poludija“. Put do vrha je jako težak, kad ste sami još i teži, ali s vjerom se može sve. Treba samo ići dalje, svaki dan je novi dan, novi početak. Jučer si pao, ustani i kreni iz početka. Uvijek se sjetim riječi Ivice Kostelića, kad je bio u bolnici i rekao da će se vratiti, da nema šanse da nikad neće odustati te da je potrebno naći inspiraciju u bilo čemu, naravno uz težak rad, i malo sreće… – govori nam Polić.

Potom je slikovito opisao ono što ga čeka kod Everestinga.

– Zamislite samo Biokovo prijeći malo manje od 6 puta, na udaljenosti od 170 kilometara. Nadam se da sam vam s tim ukazao težinu tog sporta, te kakva vam je sve oprema potrebna u tome.

Everesting ću odraditi u humanitarne svrhe, te vas molim da mi predložite za koga ili što bi to moglo ići. Biciklom će me izaći oko 200 kilometara, a trčeći 120 kilometara.

Ako uspijem odraditi taj izazov, nakon njega ću se spremati za trostruki Everesting, dakle tri visine Everesta što bi za mene značilo kao da sam dobio zlatnu medalju na OI. Time bih sam sebi dokazao da granice stvarno ne postoje, te da je sve moguće.

Za Everesting je vrijeme neograničeno. Ne smijete zaspati. Smijete raditi pauza koliko želite, ali tada možete prije i zaspati. Ne smijete ugasiti ili zaustavljati štopericu.
Trebate imati GPS sat koji je naveden u pravilniku za izazov. Trebate izabrati jednu planinu koju ćete “peglati” uzbrdo – nizbrdo. Sve dok ne ostvarite visinu Everesta.

Iako je potrebno samo ostvariti visinu, ja ću ići ostvariti nekakav dobar rezultat, te se nadam da ću imati podršku tijekom ovog izazova. Za točan datum događaja pratite me na društvenim mrežama i slobodno me kontaktirajte ako imate bilo kakvih pitanja ili želite i vi pokušati odraditi Everesting. Možda mi želite tek praviti društvo – za sve opcije sam otvoren – kaže nam ovaj vrijedni mladić.

Mi mu želimo puno sreće u planiranom cilju!


1 KOMENTAR

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime