Supruga Marka Livaje, Iris Rajčić na svome Instagramu je opisala kako je malo selo na sjeveru Gane potpuno opremljeno Hajdukovim bojama. Riječ je o mjestu Tatale, kamo je njen prijatelj Grgo Parać otputovao u salezijanskoj misiji. Znajući da ide u mjesto gdje se nogomet igra dan i noć, zamolio je Iris za pomoć.
Ubrzo je Livajina supruga uložila sredstva, trud i energiju kako bi Tatale nogometna ekipa dobila dresove ravno iz tvornice.
"Kaže mi momak, sad kad imamo profesionalne dresove igrat ćemo ka profesionalci i počme se smijati. Već misec dana čekaju ovaj turnir i tren kad će ih napokon dobit. Sad kad su ih dobili, nisu mogli, a ni tili sakrit sriću i veselje..." piše sam Grgo Parać.
Žive u teškim uvjetima
"Pozdrav od mog prijatelja Grge iz vruće i prašnjave Gane. Otišao je tamo u pomoć Tatale salezijanskoj misiji. Tatale je grad na sjeveru Gane uz samu granicu s Togom", započinje objavu Livajina supruga.
"Ondje vlada veliko siromaštvo, 98% stanovništva se bavi poljoprivredom, a većina ih je nepismena. Ako nema kiše nema ni hrane. Samo 10 od 170 sela ima struju. Voda je najveći problem. Čim kiše prestanu ostaju samo ustajale, zagađene vode te ljudski životi postaju ugroženi. Ljudi kilometrima šetaju do mutnih potoka i rijeka te piju tu vodu koja šteti njihovom zdravlju. Žive plemenskim, tradicionalnim načinom života u kućama od blata, zajedno sa stokom. U tim kućicama nema ni namještaja, ni kreveta. Spavaju na podu", piše Iris.
Nogomet im je sve
"Svako selo ima svog poglavicu i vrača. Prinose se žrtve duhovima predaka i prakticira se poligamija. O bolnicama, kuhinji, higijeni i školama bolje da i ne pričam. Većinom obuće nemaju. Bosi odlaze u školu. Imaju jako jako malo, a još manje im treba da budu sretni. Ljudi žive u surovim i nama neshvatljivim životnim uvjetima. Sve što je do sada u životu znao, tamo mu to više nije vrijedilo. Sve se promijenilo osim jedne stvari, a to je ljubav i strast prema nogometu. I mlado i staro je ludo za njim. Nemaju ništa, a kaže Grgo svako kilometar naiđe na nogometno igralište. Nekad pravo a nekad improvizirano. Ako nema prave branke stave štapove na livadu i igraju", piše Livajina supruga pa nastavlja:
"Dišu i žive nogomet. Dajte im loptu i riješili ste sve njihove probleme. Svake godine se organizira nogometni turnir između cile regije i to je veliki događaj i proslava u gradu. Znajući da ide u posjet misiji Grgo me zamolio za pomoć. Zamolio me ako postoji ikakva mogućnost da dođe do Hajdukovih dresova, da ih ponese Tatale Don Bosco nogometnom timu za nadolazeći turnir. Rado sam se odazvala ovoj akciji i učinila sve da dresovi dođu njemu u ruke prije polaska u Ganu. Ovi momci sada i na kraju svijeta znaju za Hajduk, za Split i šta Hajduk znači našem gradu."
Sada će vikati LIVAJAAAAA
A dodatna lekcija je, kaže Grgo, bila što Marko Livaja znači Hajduku. Dogovor je da nema više deranja Messi kad se da gol, sada se viče Livaja, haha. Jedini problem je bio tko će dobiti njegov dres? Jedva su se dogovorili. Zahvalili su se te dizali i bacali Grgu u zrak", piše Iris.
"Preko Grge su poslali zahvale cijeloj našoj obitelji, Marku, a posebno meni. Grgo im je pokazivao naše slike i kaže da su se čudili plavoj boji kose. Tako sam sasvim slučajno postala miljenica Tatalea. I ovim putem im se zahvaljujem na svakom videu, slici, osmijehu. S ovim dresovima im je pružena neizmjerna radost ne samo danas, već će ih ona pratiti svaki put kad ih budu nosili još dugo godina u budućnosti. A meni jedna lijepa uspomena za cijeli život. S osmijehom punog srca i mirne duše vam želim lijepe snove. I ne zaboravite, HŽV!" zaključuje Iris Rajčić.
