Dubrovački kapetan s višegodišnjim iskustvom komentirao je pomorsku nesreću koja se dogodila u nedjelju, u kojoj su četiri osobe poginule, dok su još četiri spašene iz mora nakon teškog sudara jedrilice i katamarana između Šolte i Brača.
Prvi časnik putničkog katamarana "Krilo Eclipse", koji je sudjelovao u tragičnoj pomorskoj nesreći u Splitskim vratima kada je udario u jedrilicu, pri čemu je poginulo četvero ljudi, danas je uhićen te je nad njim u tijeku kriminalistička obrada.
Slobodna Dalmacija doznaje kako se 33-godišnjaka tereti za teško kazneno djelo ugrožavanja posebnih vrsta prometa. Prema Kaznenom zakonu prijeti mu kazna zatvora od tri do petnaest godina jer je kršenjem propisa o sigurnosti prometa prouzročena smrt više osoba.
Dubrovački kapetan osvrnuo se na, kako kaže, suštinske probleme u prometu na moru.
"Danas je na snazi Pomorski zakonik iz 2004. godine koji više nema smisla kada se usporedi s današnjom flotom na Jadranu, snagom motora te kompetentnošću i nekompetentnošću pomoraca. U ovom slučaju kod Splitskih vrata taj stranac možda nije ni morao znati da tim područjem prolazi brod na redovnoj liniji. Međutim, odgovornost je na zapovjedniku. Na području gušćeg prometa, u uskim prolazima, pri smanjenoj vidljivosti i svim okolnostima koje povećavaju rizik, zapovjednik mora biti na mostu. Odlazak na WC, obrok ili bilo što drugo ne oslobađa ga odgovornosti. Svaka stavka i svaki postupak definirani su u velikoj knjizi SUS, koja detaljno propisuje što se radi u pojedinim situacijama. U njoj jasno piše da zapovjednik u takvim prolazima mora biti na mostu", kazao je dubrovački pomorac za Dubrovački dnevnik.
Pojasnio je kako se u pomorskim nesrećama odgovornost gotovo uvijek dijeli.
"Čak i onaj tko ima prednost ili postupa ispravno mora poduzeti manevar kako bi pokušao izbjeći nesreću. Godinama upozoravam da se pravila uglavnom primjenjuju samo na profesionalce i plovila koja imaju AIS. Na temelju toga sustavi sigurnosti plovidbe u svakom trenutku znaju gdje se brod nalazi, tko je na njemu, imaju naše svjedodžbe, pa čak i fotografije te podatke o iskustvu. No to se ne odnosi na druge brodove i brodice pa samim time ni njihova odgovornost nije jednako definirana", ističe pomorac.
Smatra kako je upravo pitanje odgovornosti ključno.
"Kad imate odgovornost, kada vaš AIS odašilje podatke o tome kako plovite, gdje se nalazite i tko ste, onda se vrlo lako utvrđuje tko je gdje prošao i čije je plovilo sudjelovalo u nekom događaju. S ovolikim brojem plovila na moru nemoguće je održavati sigurnost plovidbe na način na koji se to danas radi. Sigurnost se ne može osiguravati samo iz ureda VTS-a ili Lučke kapetanije jer nema dovoljno ljudi, a resursi su ograničeni kada je riječ o radnim satima, posadama, gorivu i svemu ostalom. U Dubrovniku se, primjerice, desetak ili petnaest dana kontrolira promet kod Dakse i to se medijski poprati pa se stvara dojam kako je sustav učinkovit. Međutim, ne može biti sve super i nismo super", smatra dubrovački pomorac.
Njegovo je mišljenje da je potrebno potpuno reorganizirati sustav sigurnosti plovidbe.
"Trebalo bi puno više koristiti dronove kojima bi se upravljalo iz nadzornih centara. Oni bi mogli očitati registracije plovila, lako identificirati prekršitelje, ali i evidentirati krivolov i druge nezakonite aktivnosti. Osim toga, AIS bi, iako to sadašnji zakon ne propisuje, trebao biti obvezan za sve koji se bave komercijalnom djelatnošću, posebno prijevozom putnika. Trebalo bi uvesti i zone smanjene brzine za sve sudionike u prometu, a ne samo za katamarane i brodove, kao što je slučaj na području od Dakse do Gruža. Oni koji brinu o sigurnosti vide samo velike brodove, dok glisere i druge amatere gotovo nitko ne kontrolira. Mi profesionalci smo u lošijem položaju, osobito kada se dogodi ovakva tragedija", smatra dubrovački pomorac.
Dodaje kako ljudi koji donose odluke često nemaju iskustvo onih koji cijele godine plove na državnim linijama.
"Trebalo bi nas uključiti u donošenje odluka i saslušati naše prijedloge i sugestije, ali nažalost to kod nas nije praksa", kazao je.
Zaključno ističe kako rješenje nije ukidanje komercijalnih djelatnosti na moru.
"Treba djelovati kroz strože kriterije i zahtjeve – od izobrazbe skipera i pomoraca do opreme na plovilima. Tako bi se prirodno napravila selekcija i mnogi neprofesionalci ne bi mogli konkurirati. Skiper koji ljeti prevozi 12 ljudi i mi koji tijekom zime prevozimo isti broj putnika praktički smo izjednačeni, a mi smo godinama stjecali znanja i svjedodžbe. Mnogi skiperi s vrlo malo znanja ljeti odlično zarađuju, nemaju potrebu za dodatnom edukacijom i snose znatno manju odgovornost od profesionalnih pomoraca", kaže.
Na kraju postavlja pitanje nadležnima i Ministarstvu:
"Kako je moguće da osoba za vozačku dozvolu B kategorije mjesec dana prolazi teorijsku i praktičnu nastavu, odvozi najmanje 30 sati i na kraju vozi automobil poput Punta ili Clija, dok se na moru nakon desetak minuta testa i dvadesetak teorijskih pitanja dobiva ovlaštenje za upravljanje gliserom s tri motora od po 300 konjskih snaga, vrijednim milijune eura, koji može prouzročiti goleme materijalne štete i ugroziti ljudske živote?" pita dubrovački pomorac.
