Đorđe i Olivera Balašević voljeli su se više od 40 godina, a njihova je ljubav od jednog slučajnog susreta postala jedna od najljepših ljubavnih priča ovih prostora.
Olivera je svom Đorđu kroz život bila najveća podrška i česta tema njegovih pjesama, koje je publika na koncertima pjevala zajedno s njim od riječi do riječi. Zajedno su 2010. godine snimili i film "Kao rani mraz" za koji je on napisao scenarij i režirao ga, nakon čega su ga jednom prilikom upitali može li se ljubav kroz godine i potrošiti, nestati.
- Postoji pjesma "Nedostaje mi naša ljubav" i teško da bih išta dodao. Ne zato što nema ljubavi, nego zato što mi se čini da je nikad nema dosta. Volio bih da opet čekam Oliveru Savić da strči niz stepenice Studenjaka, ali ne znam što bi nam sad Aleksa na to rekao? Puno toga se promijenilo, ali ništa nije potrošeno. Samo je utkano u vrijeme od prvog lipnja sedamdeset devete do danas - izjavio je Đorđe tada za Blic.
Na isto je pitanje o potrošnosti ljubavi odgovorila i Olivera.
- Čula sam da se ljubav može potrošiti, ali moja priča je drugačija. Mislim da se i strast i bliskost, ako je to šifra za ljubav, samo mijenjaju, kao godišnja doba. Ipak je i čovjek dio prirode, nije to tako komplicirano. Padne poneki list, ojača poneki korijen. I sve je tu. Ako je sjeme palo na pravo mjesto - zaključila je bila Olivera.
