U Splitu će se ove subote, 1.3.2025., održati 28. po redu „Tiha misa“ umjetnice Arijane Lekić-Fridrih i Udruge Domino. "Tiha misa" je skupna intervencija u javnom prostoru koja se održava svake prve subote u mjesecu kao reakcija na navodne molitve koje se održavaju u više od deset gradova diljem Hrvatske u organizaciji raznih domaćih i inozemnih parapolitičkih inicijativa koji koriste muškarce koji kleče kao instrument svog javnog djelovanja.
Ne zavaravamo se da su stotine muškaraca okupljenih po svim krajevima Hrvatske oko ideje očuvanja patrijarhata i stvaranja novog društvenog poretka u kojem bi žene izgubile jednakost, prvo u obitelji, a potom i u zakonu i Ustavu, išta drugo do političkog pritiska na sekularno društvo.
Arijana Lekić- Fridrih obilježavajući 28. Tihu misu će postaviti instalaciju koja simbolizira žene i oslobađanje prostora Peristila nakon dvije godine. Instalacija dimenzija 4 x 6 metra na Peristilu nastaje i kao poziv građankama i građanima da slobodno i bez straha nakon dvije godine prođu Peristilom prve subote u mjesecu, a koji je do sada tih subota već dvije godine bio zatvoren za žene.
Podsjetimo, gotovo dvije i pol godine se svake prve subote u mjesecu po čitavoj Hrvatskoj odigravaju skupovi koji kroz simboliku molitve krunice potenciraju dodatnu neravnopravnost žena, ograničavajući njihovo slobodno kretanje i zazivajući ukidanje njihovih Ustavom zagarantiranih građanskih prava. Paralelno i redovito održavanje Tihe mise Arijane Lekić-Fridrih ukazuje na sustavno odašiljanje poruka mržnje skupine muškaraca prema ženama, kao i činjenice da smo došli do situacije u kojoj žene nisu sigurne i ponovno se bore za svoja već odavno stečena prava. Da se radi o borbi itekako se pokazalo tijekom ove dvije godine koje su za protuprosvjednike i protuprosvjednice diljem Hrvatske bile obilježene verbalnim i fizičkim nasiljem.
Podsjećamo, na prošlom performansu u Splitu, policija je propustila obaviti svoju zakonom definiranu i Ustavom obvezujuću dužnost. U trenutku u kojem je istovremeno osiguravala skup takozvanih "molitelja" i uredno prijavljenu umjetničko-aktivističku intervenciju Arijane Lekić Fridrih, splitska je policija mimo svih regula odlučila odabrati stranu. Redari i organizatori "molitelja" u Splitu davali su direktne zapovijedi i upute splitskoj policiji koga smije, a koga ne smije pustiti na Peristil. Organizatori "molitelja" u Splitu su zapovijedali policiji kako da postupa i regulira njihov vlastiti skup. Splitska policija je revno i poslušno provodila dobivene upute i naredbe redara i organizatora grupe muškaraca koja se okupila na Peristilu. Naravno, to nije sve.
Organizatori su otvoreno prijetili policiji da ako im se Arijana približi, odnosno stupi na dio Peristila gdje oni mole, netko njihov će reagirati, a ne znaju kako će reagirati, pa je bolje da policija reagira na vrijeme i spriječi Arijanu da kao slobodna građanka bude na javnoj površini kojoj, eto, privremeno za sada (samo) svake prve subote u mjesecu žene ne smiju prići. Policija revno postupa po toj prijetnji, ali prema Arijani, i bespogovorno provodi upute koje su dobili od organizatora molitvi. Ovo su samo neki od citata i dijelovi razgovora koji pokazuju u kolikoj je sprezi splitska policija djelovala s organizatorima "molitelja" i u kolikom odmaku su djelovali od članka 41. Ustava Republike Hrvatske o odvojenosti vjerskih zajednica i države.
Maske i rukavice su tijekom proteklih mjeseci polako i sigurno padale, na što smo redovito upozoravali javnost svaki put kad se održavala "Tiha misa" Ariane Lekić Fridrih. Isto tako, danas je već dobro poznato, dokazano i više puta u medijima objavljeno da se iza ovih molitvi krije dobro financirana politička akcija poljske ultrakonzervativne organizacije OrdoIuris, s ciljem realizacije svog prijezira prema ženama. Ostvarenje njihovih ciljeva izgleda tako da se ženama uskrati status jednakopravnih građanki u poljskom, a kasnije i hrvatskom društvu. Ženama se želi uskratiti pravo na izbor, pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu, odrede im se podređene uloge u obiteljima, a i u društvu općenito. Svjedočimo besramnoj normalizaciji diskursa o ženskim pravima u tobože sekularnoj državi kroz prizmu religijskih dogmi kako ih razumije skupina muškaraca koja kleči za budućnost bez žena kao potpuno slobodnih građanki Republike Hrvatske.
Muškarcima koji se okupljaju redovito i ustrajno diljem naše zemlje i okupiraju javni i medijski prostor svojim perverznim zahtjevima, a sve u državi koja se ne zna boriti s porastom nasilja nad ženama i alarmantnim brojem femicida. Danas već možemo biti sigurni da oni nisu tek muškarci na koljenima, s krunicom u ruci i molitvom na usnama. To su muškarci u niskom startu za sve snažnije i otvorenije napade na žene, na ljudska prava na autonomiju vlastitog tijela, sekularnost i općenito na pravo na dostojanstven život žena u Hrvatskoj i Europi. Njihov izričaj tih zahtjeva je sve manje reduciran, a sve više agresivno jasan u njihovim stvarnim namjerama.
Okupljanja muškaraca koji koriste formu molitve i pozu klečanja zbog lakše mimikrije svojih stvarnih namjera – da više od dvije godine protuustavno zazivaju nejednakost žena u društvu, zauzimaju i privatiziraju javni prostor mimo Zakona o javnom okupljanju i redovito, bez dozvola ishođenih od lokalnih vlasti, uzurpiraju glavne trgove desetak hrvatskih gradova. No, javne površine i trgovi pripadaju svima nama, građankama i građanima ove zemlje – i nećemo ih prepustiti onima koji ih žele pretvoriti u poprište diskriminacije i uskraćivanja prava. Vratit ćemo ih građanima, vraćamo ih zajednici kojoj pripadaju.
Tim više je postavljanje instalacije na Peristil ne samo simbolički vraćanje uzurpiranog javnog prostora, već i edukacija uzurpatorima javnog prostora o procedurama i pravilnicima i zakonskim odredbama o javnom okupljanju.
