World Travel & Tourism Council tijelo je koje predstavlja poduzetnike iz tog sektora u cijelom svijetu te svojim tridesetogodišnjim iskustvom u provođenju istraživanja u 185 zemalja donosi mnoge podatke vrijedne promišljanja i implementacije na svim razinama. WTTC ove je godine izdao više publikacija, među kojima su za našu turističku sliku najznačajniji Megatrendovi 2019. i Destinacije 2030. Usporedbom koliko smo se ove sezone uspjeli približiti globalnom smjeru razvoja i koliko smo udaljeni od predviđanja za 2030. možemo utvrditi što bismo već sada trebali promijeniti (i primijeniti) za iduću sezonu.
U prvoj se publikaciji prije svega ističe kako turist danas nije isti kao onaj koji dolazi sljedeće sezone, što implicira da je dugoročno planiranje ponude, uz predviđanje promjena i reakcija na njih, jedina održiva opcija. Udruženje ugostitelja Split stoga brine zbog smjera u kojem gradske vlasti kreću s promjenama koje se tiču ugostiteljstva, a čime se stvara okruženje nestabilnosti, i poduzetničke i radnih mjesta, te je nemoguće iole ozbiljno planirati investicije u kvalitetu usluga ili jačanje digitalne prisutnosti, što je također jedan od trendova.
Konkretno, Grad Split želi nametnuti da se ugovor o zakupu za postavljanje štekata sklapa na period od 12 mjeseci, izuzev djelatnosti koje su registrirane kao sezonske djelatnosti, kao i da se zakupljena površina može smanjiti i za vrijeme ugovornog odnosa. Kako po Destinacijama 2030. pretpostavljeno pripadamo petoj kategoriji gradova, čija su karakteristika izazovi s nedostatkom urbane infrastrukture i raznolikosti ponude, a 45% svjetskih putnika ciljano posjećuje gradove (city tourism), neshvatljivo je povlačenje poteza koji bi centar Splita lišili dodatnog sadržaja.
Osim toga, splitski ugostitelji izrazito su neugodno iznenađeni pravilom koje gradskoj vlasti prepušta da bilo kada silom povisi zakupninu koju će svi morati prihvatiti: ukoliko se visina zakupnine utvrđene Pravilnikom izmjeni tijekom trajanja ugovora o zakupu, izmjene se primjenjuju na sve zaključene ugovore neovisno na koji vremenski rok su sklopljeni, a zakupnik je dužan sklopiti dodatak ugovoru. Kako bismo imali održiv turizam, nije moguće na ovaj način mijenjati ključne stavke ugovora, već bi se trebali definirati konkretni ciljevi i mjere kojima će se isti postići. Nasumično poskupljenje, koje se nije ni predviđalo u roku od 12 mjeseci, zasigurno bi služilo „vatrogasnim“ mjerama, s tko zna kojom agendom, a ne razvojnoj politici.
Destinacije 2030. pritom naglašavaju važnost mjerenja percepcije lokalnog stanovništva te uključivanje njihovog mišljenja u stvaranje planova: tako su u Parizu, koji također ima problem s velikim brojem turizma, gradske vlasti stvorile strategiju turizma za 2022. uz pomoć 400 sudionika iz sektora putovanja i turizma, a također redovito pozivaju stanovnike na sudjelovanje u odlukama manjeg opsega. Možda gradske vlasti u Splitu smatraju da su kompetentnije od onih u Parizu i da ne trebaju uvažiti mišljenje ljudi koji se godinama bave ugostiteljstvom, niti brinuti kako će jednostrane odluke utjecati na turističku ponudu, no jedan ozbiljan grad trebao bi se izdići iznad Facebook rasprava i javnih savjetovanja koja se objavljuju radi reda, a ne da se stvarno čuje mišljenje naroda, poručuju iz Udruženja ugostitelja Split.
