Objavljene su presude roditeljima dječaka ubojice koji je prije tri godine u beogradskoj školi ubio devet učenika i zaštitara. Ranio je još pet učenika i nastavnicu povijesti.
Nakon masakra, profesorica iz beogradske gimnazije Verica Rakonjac Pavlović, objavila je dirljiv tekst o djevojčici koja je preživjela masakr, a za vrijeme pucnjave, trčala je kroz školske hodnike kako bi spasila mlađeg brata. Pismo je prije tri godine objavio Telegraf, prenosi Dnevnik.hr.
Prenosimo ga u cijelosti:
"Ljubav sestre prema bratu! Kažu da je dječak ubojica iz dobre obitelji i da je bio odličan učenik... Niti je iz dobre obitelji niti je odličan učenik, iako je imao same petice... Dobra obitelj jedino je ona u kojoj postoji ljubav među članovima obitelji i prema drugim osobama, a sve ostale obitelji su, nažalost, manje ili više loše i to se odražava na psihu svakog djeteta te se ničime ne može nadoknaditi.
Odličan učenik nije onaj koji ima same petice, nego onaj koji je razuman, razumniji od druge djece. Na suprotnoj strani od ovog djeteta koje nikoga ne voli, nažalost česte pojave među djecom i odraslima u današnje vrijeme otuđenosti, stoji djevojčica koja se nevjerojatnom prisebnošću uspjela spasiti i pobjeći iz učionice...
Zadivljena sam njezinom hrabrošću da se pomakne s mjesta pred ubojicom koji puca na sve strane, a kamoli da dotrči od četvrte klupe do vrata i istrči iz učionice... Ta se učionica nalazi u prizemlju, nedaleko od izlaza iz škole... Kad je već bila toliko prisebna i hrabra da istrči iz učionice, logično bi bilo da spašava sebe i potrči prema izlazu iz zgrade najkraćim putem... da potraži pomoć na ulici ili kod ravnatelja i nastavnika... Sve se to nalazi u blizini učionice povijesti, desno niz hodnik, odmah iza ugla... Ali ne...
Nije trčala prema izlazu iz škole do kojeg bi vrlo brzo stigla... Otrčala je lijevo, u suprotnom smjeru, prema drugom hodniku, prema kompliciranom prolazu s teškim staklenim vratima koja je trebalo otvoriti i brojnim stepenicama na kojima ju je ubojica lako mogao sustići da je krenuo za njom... Trčala je vrlo dugim praznim hodnikom koji povezuje dvije zgrade škole... Trčala je u suprotnom smjeru od izlaza iz škole kako bi stigla do druge zgrade u kojoj se nalaze mlađi učenici... A tamo je bio njezin mlađi brat.
Kolika ju je ljubav nosila da nakon što je istrčala iz svoje učionice nije bježala prema izlazu, nego je potrčala ravno do učionice svog mlađeg brata kako bi njegovoj učiteljici rekla da zaključa učionicu i sakrije djecu... Ta djevojčica nije postupila onako kako bi postupila većina osoba čiji je život u velikoj opasnosti... da spašava sebe i što prije pobjegne iz zgrade... Ona je protrčala kroz duge i komplicirane hodnike te stepeništa do druge zgrade, koja uopće nije blizu, kako bi spasila svog mlađeg brata... To je ljubav.
To je dijete iz dobre obitelji koja ga je naučila voljeti... Iako joj je život bio ugrožen, iako je bila u šoku i svjedočila strašnoj tragediji u svojoj učionici, ipak je imala dovoljno svijesti i snage da potrči spasiti svog mlađeg brata, a ne samo sebe. Pričajte svojoj djeci o ovoj djevojčici kojoj je upravo ljubav dala snagu da pobjegne i pokuša spasiti svog mlađeg brata u trenutku kada joj je život bio najugroženiji.
Sva su djeca doživjela veliku tugu i bol... Samo primjerima plemenite ljubavi možemo liječiti njihove rane... i svoje.
Neka mali anđeli kojih više nema počivaju u miru. Spašavajmo djecu koja su preživjela. Ne govorite da je dječak ubojica bio odličan učenik, genij ili da dolazi iz dobre obitelji...
Ništa od toga nije istina. Ova djevojčica, koja je trčala spasiti mlađeg brata u trenutku kada joj je život bio najugroženiji, zaslužuje biti primjer, zaslužuje pohvalu, medalju, ljubav zbog brige za drugo ljudsko biće, humanost, plemenitost i hrabrost koje vrijede više od svake ocjene, svakog odličnog uspjeha i bilo kakvog uspjeha u životu ili karijeri."
