U nedjelju će se u Splitu održati još jedan "Race for the Cure" u organizaciji Županijske lige protiv raka. Tim povodom svoju priču, koja je već prošle godine taknula mnoge, podijelila je Karla Vuković, učenica splitskog MIOC-a.
Karla je, kao vrlo mlada učenica srednje škole, prošla kroz jedno od najtežih razdoblja u svom životu – borbu s karcinomom. U trenutku kada je primala terapiju, cijeli razred bio joj je najveći oslonac. Posebno se istaknuo njezin prijatelj Mauro, koji je prošle godine pobijedio na utrci Race for the Cure, a pobjedu je posvetio upravo njoj, trčeći zajedno s cijelim razredom.
Danas je Karla puno bolje – vratila se školi, prijateljima i svakodnevnim obavezama. U razgovoru za Županijsku ligu protiv raka otkrila je kako izgleda život nakon dijagnoze i terapije.
"Cijeli razred trčao je za mene, nisam mogla vjerovati"
– Za vrijeme utrke bila sam kod kuće i nisam znala što se događa. Nisam imala pojma da su organizirali iznenađenje za mene. Tek nakon što je Mauro dotrčao na cilj, saznala sam da su svi trčali za mene, za moju borbu. To je jako dirnulo i mene i moju obitelj, bilo je predivno iznenađenje, jako emotivno – prisjeća se Karla.
– Jako mi je značilo! Svako malo su pitali kako sam, a kad sam se vratila u razred bili su mi velika podrška vezano uz gradivo. Ali najbitnije, bili su tu kao dobri prijatelji – kaže Karla.
"Naučila sam koliko vrijedim"
Na pitanje kako gleda na iskustvo borbe s dijagnozom i terapijama, Karla otvoreno govori o promjeni koju je prošla:
– Naučila sam imati svoje "ja". To je jako teška borba, ali naučiš jako puno o životu i o tome koliko vrijediš. Počela sam shvaćati koliko sam vrijedna i koliko sam dobra osoba – ističe
Danas, kada se vratila svakodnevnim školskim obavezama, kaže da je bolje i mirnija:
– Puno sam manje stresirana. Više me ne brinu ocjene, niti koliko ću naučiti, nego kakav ću život imati pokraj škole. Koliko god je uspjeh bitan, jednako je bitno i živjeti.
Najviše je nedostajalo društvo
Karla otkriva da joj je u razdoblju terapija najviše nedostajala socijalizacija:
– Nedostajalo mi je društvo, možda čak i samo ponekad naučiti nešto novo. Najviše sam osjetila manjak socijalizacije jer sam bila izolirana. Naravno, nedostajalo mi je zdravlje. Bila sam pozitivna, ali počela sam puno više cijeniti jednostavne stvari – mogućnost da jedeš, govoriš… Tek kad ih izgubiš, shvatiš koliko ti znače.
– Poručila bih da budu hrabri i da vjeruju da će uspjeti. Vjera je najbitnija. Najbitnija je postavka u glavi – trebaš biti snažan – kaže Karla.
Ove godine – sudjeluje i sama
Na kraju, otkriva da planira sudjelovati i na ovogodišnjoj utrci Race for the Cure:
– Naravno da ću doći, makar prošetati ili pješačiti. Želim sada, kad sam zdrava, imati bilo kakav doprinos za bilo koga tko se bori sa sličnim izazovima. Da im barem malo olakšam tu bitku – zaključila je Karla.
