Dogradonačelnica Grada Gline Branka Bakšić Mitić govorila je u Točki na tjedan na N1 o stanju u Glini i okolici, o nezadovoljstvu zbog spore ili u nekim pogledima nikakve isporuke pomoći, o ritmu obnove, o iseljavanju.
“Ljudi su još u šoku. Sustav je i dalje trom. Oko podjele humanitarne pomoći u Petrinji i Sisku ne znam kako stoje stvari”, tako je počeo intervju s dogradonačelnicom Grada Gline, u kojem je na nizu primjera govorila o problemima, teškoćama, egzistencijalnim slomom ljudi koji su ostali bez kuća u potresu.
“Poput gerile, izvan sustava”
Nakon snimke verbalnih napada na gradonačelnika Petrinje Darinka Dumbovića, kojega su građani optuživali za krađu pomoći, voditeljicu je zanimalo ima li takvih scena i u Glini.
“Ja radim kao gerila izvan sustava. S privatnim poduzetnicima u Glini imamo puno bolju suradnju nego s Gradom. Privatnici su ustupili svoja skladišta, njihovi ljudi popisuju tko i koliko uzima, slikaju se naljepnice, jesu li žute ili crvene”, objasnila je kako ona uspijeva pomoći ljudima.
Rekla je da obavljaju od podjele kutija hrane do obnove kuća, i to montažnih, drvenih kao privremenih objekata. Građanima jako treba građevinski materijal, rekla je, a problema je na svakom koraku:
“Htjeli su nam i preoteti pomoć koja je namijenjena baš ljudima. Nisu htjeli da se to uskladišti da ide ljudima, humanitarnim organizacijama, nego su htjeli da to ide Gradu.”
“U grad je došlo, bilo je na HRT1 i Radio Banovina je prenosila, došla su 22 kamiona šlepera iz Njemačke koje su istovarili u Komunalac. Ljudi su dolazili, već u ponedjeljak ničega nije bilo u Komunalcu, nego je bilo raspoređeno po vatrogasnim domovima. Da li se to dijeli ili ne, ne znam. Ljudi su strašno nezadovoljni. Oni žele popraviti ono što sami mogu, ali ne mogu sami isfinancirati”, kazala je za N1.
Rekla je da građevinsku pomoć, ona s humanitarnim organizacijama, dijele tako što im ljudi dolaze s dokazom o vrsti naljepnice svoje kuće, kažu što im treba napraviti, što najčešće sami rade, i sukladno tome što im treba.
Novčana pomoć je posebna priča:
“Pomoć je podijeljena, kao što znate, ova jednokratna; od Crvenog križa 900 kuna, od Centra za socijalnu skrb 3500 kuna, ali ovih 23 milijuna, sad je već 25 milijuna, sigurno, što Grad Glina ima za pomoć postradalima, što je država uplatila par dana nakon potresa, to se još nije počelo dijeliti.”
Na molbu voditeljice objasnila je što misli zašto:
“Pa, ja mislim da se za to čeka predizborna kampanja i da je to sve politički i da će se to početi dijeliti u petom mjesecu. Ali, pazite, već je prošlo dva mjeseca i već je sad kasno da se dijeli ljudima pomoć.”
Rekla je da ona sama nema baš nikakve ovlasti, da nema nikakav budžet, da joj nije bitno niti imati službeni automobil, koji nema, ali da bi htjela da ljudi dobiju pomoć, koju u trenutku razgovora nisu dobivali već 67 dana od potresa:
Ceste s rupama poput kratera
“Prema naškim podacima, još uvijek 50 ljudi nema krov nad glavom, nikakvu opciju za stanovanje. Sinoć je došao školski kolega mog muža, plakao je jer spava u kući koja izgleda sve gore i gore, nakon svakog potresa… Sinoć smo pozvali neke prijatelje da mu daju barem kamp kućicu…”
“I nije ništa u redu. Ne znam kako netko može reći da je sve u redu, kad ništa nije u redu u Glini”, kazala je.
Ona upozorava da će, ako se hitno ne pruži ljudima smještaj, ako se ne poprave ulice, ceste, rasvjeta, infrastruktura, svi otići, da će Banija ostati prazna. Navela je 170 kontejnera od privatnih donatora, u što ne ulaze kamp kućice i mobilne kućice, uspjeli dobiti. Ali:
“Još 50 kontejnera nedostaje, nedostaje to što kontejneri nisu spojeni na vodu i kanalizaciju, to ljudi ne mogu sami.”
“Bio je na koordinaciji ministar Medved, ja sam rekla da u svako selo treba bager po dva dana da iskopa septičke jame…”, dodala je o ministru za kojega je rekla da će mu reći o još nekim stvarima koje ne funkcioniraju, a za kojega je ranije u nekoliko navrata rekla da je bio adresa na koju se mogla obratiti kad je sve ostalo zakazalo i od koga je dobila pomoć “koliko je bilo u njegovoj moći”.
Sljedeći problem je i to što u mnogim selima niti prije potresa nije bilo struje, signala izvan Gline nema, a bez interneta nije moguće baš ništa:
“Ljudi su se pogubili. Takva je papirologija (za obnovu) da niti ja ne znam kako to sve ispuniti. Mi nismo pravnici, geodetski inženjeri…”
Rekla je i to da je sasvim pogrešno ići s obnovom odmah na zidanje kuća, nego da ljudima treba pružiti montažne, drvene kuće, da jedan čovjek iz Gline u 12 dana napravi jednu takvu kuću, te da humanitarne udruge na takav način smještaju ljude, što je apsolutno bolji smještaj od kontejnera.
“Kad bi država preuzela takav model obnove, vjerujem da bi svi do jeseni ušli u svoje kuće”, kazala je Bakšić Mitić za N1.
“Prije se tako gradilo. One drvene kuće koje su bile dobre, izdržale su potres. Pa mi smo puni drveta. Idemo potaknuti drvnu industriju”, apelirala je nizom argumenata.
Rekla je da je riječ o privremenim objektima od 35 četvornih metara, sasvim namještenima, s grijanjem na drva, čija gradnja košta oko 85.000 kuna. Rekla je da objekt poslije može biti ljetna kuhinja. Struja se, također preko humanitarnih udruga, nastoji srediti preko solarnih panela.
Požalila se da je puno mladih odselilo poslije potresa:
“Mnogi od njih su podigli kredite za kuće kojih više nema.”
“Nemam neke nade. Osim što nemaju gdje biti, ljudi nemaju niti gdje raditi. Nemamo ništa osim lijepe prirode”, kazala je, ali i tu je problem, istaknula je, jer s raznih razina vlasti nema nikakvog sluha za plan za ekološku proizvodnju.
“Nema puteva, nema interneta”, rekla je i navela kao primjer neko mjesto koje je posjetila, svojim automobilom, dakako, baš dan ranije, a do kojega vodi cesta koja je sada “puna rupa velikih poput kratera”.
“Mnogi će ostati bez izbornog prava”, dodala je dok je nizala sve jednu za drugom temu bezbrojnih problema i raspada organiziranog života na potresom razrušenim područjima:
“Ljudi žive u mjestima u kojima je i Bog rekao laku noć.”
