Srednjoškolci iz mjesta Banjevci pokraj Stankovaca do prve autobusne postaje dnevno propješače i do 4 kilometra.
- Čekaonica u Banjevcima ne služi gotovo ničemu jer se autobus zaustavlja na raskrižju, preko puta - ispričala je za HRT Melita Krpina, učenica Medicinske škole Šibenik.
Kazala je kako je najgore kad su kiše.
- Dođemo mokri, blatnjavi u školu - kaže.
Srednju medicinsku školu pohađa u tridesetak kilometara udaljenom Šibeniku. Nakon duge vožnje, čekaju je još kilometri pješačenja do kuće.
- Iskreno, katastrofa. Pa na ovoj cesti, kao što vidite, prometno je. Prolaze baš jakom brzinom, uopće ne očekuju nas pješake - žali se Ana Šarlija, učenica Ekonomske škole Šibenik.
Neugodnih situacija bilo je napretek.
- Odjednom nam je izletio pas i nismo mogli od straha - prisjetila se Melita.
Strah je prati posebno kad se iz škole vraća uvečer, iz popodnevne smjene jer nema rasvjete, nema nogostupa...
No, to je jedini put do kuće za desetak srednjoškolaca iz Banjevaca Donjih. Sve bi bilo drukčije da je autoprijevoznik voljan skrenuti u njihovo naselje, što bi mu produžilo vožnju samo 5 minuta. Roditelji su se žalili, pisali nadležnima. Tvrde da agonija traje već par godina, uzalud vode borbu.
- Kad razgovaramo s tim njihovim uredima, oni su jako zgroženi. Vraćali su to na općinu. Kontaktirali su i autoprijevoznika Vunića, a Nediljko Vunić je rekao - 'Nema Boga ko me može natirat' - govori Velimir Krpina.
Rekao je to autoprijevoznik i ekipi HRT-a. Poručio je da radi sve po Zakonu. Pred kamere nije htio, a djeci je poručio da idu prečacom kroz polja.
Zbog toga banjevački srednjoškolci ne mogu sudjelovati u izvannastavnim aktivnostima. Nema autobusa do naselja iako je općina Stankovci spremna sufinancirati prijevoz srednjoškolaca i autoprijevozniku platiti nešto dužu vožnju do Donjeg kraja Banjevaca.
