DJELATNIK SPLITSKE BOLNICE UPOZORIO "Ljudi pucaju! Ovakve mjere nemaju smisla. Otvorite teretane, terase kafića i restorana"

Poznati splitski ginekolog dr. Zdeslav Benzon upozorio je na nelogičnosti i moguće posljedice dugotrajnih epidemioloških mjera. Benzon naglašava da je zabrinut zbog razvoja situacije, te da Vlada želi spustiti broj oboljelih i umrlih na minimum do dolaska turističke sezone. Kaže i da Stožer i znanstvenici uglavnom preko medija šire strah.

[bwl_poll id= "399075" /]

Njegovu današnju objavu prenosimo u cijelosti:

"Razmišljam malo o životu u korona vremenima. I gledam oko sebe. Ljudi pucaju, doslovno i na živce, prijatelji se skoro ne viđaju, djeca se manje druže, neki ne idu u škole. Neki ni na fakultete ili posao. Većina toga je online, a nastava online sve je samo ne nastava. Mladi ljudi skoro da više nemaju gdje se ni upoznati. Vlada atmosfera straha među starijima i onima podložnima panici (viđam ih svakodnevno). Ljudi se boje za svoj ekonomski opstanak. Boje se i za život. Ljudi ne odlaze na vrijeme liječniku. Hladni operacijski program u bolnicama je zaustavljen već više od dva mjeseca (a bio je i dulje na proljeće i ljeto). Broj operacija karcinoma (iako za njih nema ograničenja) i novootkrivenih slučajeva malignih bolesti u prošloj je godini drastično pao. Ne zato što ih nema. Raste obiteljsko nasilje. Stožer i znanstvenici uglavnom preko medija šire strah. Nije tako samo kod nas. U nekim zemljama je još i gore. Svi se boje. Vlade se boje popuštanja mjera jer može opet porasti broj oboljelih i mrtvih (u osnovi još uvijek ne znamo zašto u nekim zemljama broj raste, unatoč strogim mjerama, a u drugima pada iako su im mjere skoro nikakve). Zato, unatoč tome što je broj novooboljelih dnevno skoro deset puta manji nego prije mjesec i pol, mjere se ne popuštaju. Zemlje koje su u lockdownu mjesecima ne bilježe veliko smanjenje broja oboljelih. BIH koja nije, ima broj oboljelih i mrtvih manji nego bilo koja zemlja u lockdownu. Svaki liječnik, pa i da nije epidemiolog, zna da se ovakva bolest može zaustaviti samo na dva načina. Potpunom karantenom nekoliko mjeseci (neizlaženjem iz kuće apsolutno nigdje i nikad, ali tako bismo svi poumirali od gladi ili se međusobno poubijali) ili stjecanjem kolektivnog imuniteta (preboljenjem ili cjepivom). Kako očito nema izgleda da ćemo se tako brzo procijepiti, unatoč lažnim nadama, čini mi se da je veća šansa da kolektivni imunitet steknemo preboljenjem, što je lošija opcija, ili kombinacijom metoda. Jednim dijelom mi je jasno da vlada još ne popušta mjere.

Žele spustiti broj oboljelih i umrlih na minimum do dolaska turističke sezone i onda kazati, dođite kod nas, mi smo sigurni. S druge možda postoji i pritisak EU. No, mislim da treba razmisliti i o drugim posljedicama korone na društvo i pojedince. Posebice na djecu i mlade. Nemate više nikakve organizirane metode zabave ili su one jako ograničene. Nema kafića, klubova, koncerata, zatvoreni su i sportski događaji za publiku, nema teretana pa ni škole. Nema ni normalnog učenja (ne, online učenje nije dobra zamjena). Nema putovanja, nema novih filmova, oni koji su snimljeni su odgođeni.

Zato moj apel: ovakve neselektivne mjere nemaju smisla. Otvorite teretane, terase kafića i restorana. Otvorite i srednje škole i sve fakultete. Gledajte broj oboljelih i vremenske prilike po županijama. Nije u svima situacija ista.

I nabavite cjepivo. I smislite način na koji nećete diskriminirati ljude koji su preboljeli koronu. Jer po svemu sudeći imunitet će trajati godinama kod velike većine.

Vidimo da se i u svijetu ljudi bune protiv mjera. To ne znači da nemaju empatije i da hoće da vaši djedovi i bake umru. Nego žele živjeti kao ljudi. Dostojno čovjeka, bez ograničenja, slobodno. Naravno i odgovorno. Jer već godinu dana praktički ne živimo nego preživljavamo.

Ovaj je virus pokazao kako smo mali. I ranjivi. A i nije nešto smrtonosan. Što bi tek bilo da je puno smrtonosniji poput onoga iz filma Contagion?

Ova je bolest opasna, za neke jest smrtonosna. Imali smo to prilike vidjeti kroz prosinac. No, moramo živjeti s njom u susjedstvu. Osobno ne želim da prođemo poput čovječanstva u priči EM Forstera Machine Stops gdje ljudi žive zatvoreni u svojim kućama bez fizičkog kontakta s drugima, a stroj upravlja svijetom. Kad stroj stane nema više života.

Moramo naučiti balansirati na žici. I živjeti dokle možemo pravim životom. Ne polu. Ljudi pucaju. Pokušajmo im barem malo olakšati život do cijepljenja", poručio je Benzon.