Tridesetak učenika šestih razreda iz više vojvođanskih mjesta koji pohađaju redovitu nastavu na hrvatskom jeziku ili slušaju izborni predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture boravili su u višednevnom posjetu Žrnovnici pokraj Splita.

Riječ je o programu razmjene učenika koju organiziraju Osnovna škola Žrnovnica i Hrvatsko nacionalno vijeće u Srbiji. Učenici iz Žrnovnice, njih pedesetak, nedavno su boravili u jednodnevnom uzvratnom posjetu svojim prijateljima u Vojvodini, preciznije u Đurđinu i Subotici. Uz druženje, za goste iz Hrvatske organiziran je i program koji je podrazumijevao igre, radionicu plesa i pjesme bunjevačkih Hrvata te neizostavni obilazak lokalnih znamenitosti.

Program razmjene učenika pokrenula je ravnateljica spomenute OŠ Žrnovnica Matija Šitum u sklopu projekta Upoznajmo domovinu pradjedova koji su, među ostalim, poduprli resorno ministarstvo, Županija splitsko-dalmatinska i Grad Split.

Boraveći u Hrvatskoj, djeca iz Vojvodine imaju priliku nazočiti satovima nastave na hrvatskom jeziku, družiti se sa svojim vršnjacima, a na organiziranim izletima u okolne povijesne gradove i mjesta (Split, Solin, Klis, Omiš…) upoznaju i svoju matičnu domovinu.

O svemu smo porazgovarali s Liljanom Dulić, ravnateljicom Osnovne škole Vladimir Nazor u Đurđinu u kojoj se nastava na hrvatskom odvija od 2002. školske godine.

Ovo je već tradicija da učenici iz Vojvodine stižu u Dalmaciju. Koji je ovo Vama put da dolazite?

– Ovo je druga godina, pretprošle godine je bila prva godina kako je ostvarena ova suradnja, odnosno kako je započeo ovaj projekt. 2018. godine na poziv ravnateljice O.Š. Žrnovnica Matije Šitum je generacija u dogovoru s hrvatskim nacionalnim vijećem, institucijom Hrvata u Republici Srbiji da će djeca uzrasta šestog razreda osnovne škole koji su već dovoljno veliki doći u obitelji i boraviti tu nekoliko dana u O.Š. Žrnovnica i razgledati okolna mjesta Split, Solin, Klis, Omiš i boraviti na satovima nastave.

Koliko ih je ove godine došlo?

– Ove godine je došlo 24 djece.

S kojeg područja?

– S područja Subotice i okolice koja imaju nastavu na hrvatskom jeziku i O.Š. Ivan Milutinović, O.Š. Matko Vuković iz Subotice, O.Š. Vladimir Nazor iz Đurđina i O.Š. Matija Gubec koje sve imaju nastavu na hrvatskom jeziku i nekoliko djece iz O.Š. Ivan Goran Kovačić koji pohađaju hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Znači u toj školi nema nastave na hrvatskom jeziku ali imaju hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture i pohađa izuzetno velik broj djece.

Lani je bilo uspješno. Pretpostavljam da je među djecom bio velik interes. Na koji način ste odabrani?

– Hrvatsko nacionalno vijeće nam je poslalo ponudu koju smo pustili među djecu. Roditelji znaju da li su taj vikend slobodna djeca ili ne, kakve aktivnosti planiraju, svadbe, rođendani i onda je dogovorena suradnja i jednostavno roditelji koji su željeli pustili su djecu. Naravno da su naši domaćini iz Žrnovnice pripremili mjesto u obiteljima za 40-ak djece ali i prošle godine je došlo 24-26 djece. Tako da je otprilike došao isti broj djece kao i prošle godine.

Lani je čak bilo i suza na odlasku, pretpostavljam da su se djeca zbližila sa svojim domaćinima.

– Djeca su se u to vrijeme zbližila s domaćinima i stvarno je bilo dirljivo gledati kako plaču. Čak su i roditelji plakali koji su udomili djecu Hrvate iz Vojvodine s tim da je interesantno i reći da ta djeca koja su i prošle godine bila, više neće doći. Sada su došla nova djeca, novi šestaši, vjerojatno u iste ili nekim dijelovima iste obitelji. Šestaši su ih i udomili. Svake godine se jedna generacija povezuje. Nisu uvijek jedna te ista djeca i to je u biti i zanimljivo jer svake godine se uspostavljaju nova poznanstva i to je nama izuzetno interesantno. Djeca su otprilike dva tjedna prije nego smo dobili popise koji će ići nastavnici i ravnatelji, znala u kojima su obiteljima smještena, tko im je domaćin, Žrnovčani su ih već pronašli i stupili u kontakt s njima i naša djeca su već s osmijehom znala kod koga idu. Meni je ta njihova povezanost i dječja želja za tim susretom, druženjima fascinantna. A sve to možemo zahvaliti jednoj ženi koja je to pokrenula, gospođi Matiji Šitum, koja je pronašla tu žicu i koja je sama izuzetan emotivac prema nama Hrvatima u Vojvodini a našla se još jedna takva kao ona, to sam ja, koja sam jako emotivna na sve te takve stvari i stvarno zgane jedno veliko srce i volja i znam koliko se naradi, koliki je to pritisak, znam i sama kako je organizirati ovakvo nešto u školi, koliko je to velik posao i opterećenje u današnje vrijeme kada i djeca i roditelji imaju specifične prohtjeve i neka pravila. Nekad je to bilo puno drukčije. Ove godine su Žrnovci koji su ove godine sedmaši, došli na ekskurziju u Slavoniju i jedan dan su skoknuli do nas. Prešli su u Vojvodinu i bili su gosti našoj osnovnoj školi Vladimir Nazor u Đurđinu dva sata. Za to vrijeme je organiziran doček u katoličkoj crkvi. Kod nas su sva zvona zvonila kad su stigli. Bilo je 46-ero djece i četvero odraslih. Ta su djeca prošle godine ugostila naše učenike. Također je bilo izuzetno emotivno kad su došli među Hrvate u Vojvodinu. Organiziran je sportski susret u školi s našim đacima i nakon toga su išli u razgledavanje Subotice uz vodiča, vrlo kratko ali emotivno. Sljedeći put moraju doći i noćiti u Suboticu kako bi im mogli pokazati bar dio svega.

Pretpostavljam da su mnoga djeca prvi put vidjela more?

– Jesu. I prošle i ove godine, ali moram reći da zahvaljujući Hrvatskom nacionalnom vijeću to se sad sistematski i planski radi da svaka generacija djece može, odnosno postoje programi u kojima osmaši imaju mali maturalac kad upoznaju svoju domovinu od Vukovara, preko Zagreba, Plitvica, ove godine je bila treća godina kako osmaši idu na mali maturalac i završe u Splitu i onda se vraćaju nazad, obiđu cijelu matičnu domovinu. Sedmaši idu na profesionalnu orijentaciju u Benkovac i treći srednje kako bi znali odabrati srednju školu ili fakultet a šesti razred je u Žrnovnici. Sad ćemo vidjeti sljedeće godine hoće li se i za petaše nešto osmisliti i pronaći i na taj način u biti djeca upoznaju matičnu domovinu i svake godine imaju priliku, drago mi je da je to sada sistematizirano jer kad su svi svugdje išli onda se dogodi da stalno neki idu a neki ne idu i sada je sistematski riješeno i zna se da ako je sad neki učenik šesti razred i ako bude organizirano, bit će Žrnovnica, sedmi razred Benkovac, osmi mali maturalac.

Ove godine nemate sreće s vremenom? Je li vas to omelo u planovima?

– Napisala sam kad smo se čuli da je vrijeme bilo ružno ali nije utjecalo na našu dobru volju i raspoloženje. Imali smo izuzetnog vodiča, gospođu Ivu koja se snašla u svakoj situaciji, po Klisu na tvrđavu smo išli po kiši s kišobranima. Malo smo se duže zadržali ali su djeca šetajući uživala.

Bili ste u muzeju. Što ste još vidjeli?

– U Solinu nismo bili, bilo je blata, sve je na otvorenom, prošle godine jesmo a ove nismo, djeca su malo ranije vraćena u obitelji. Bili smo u trgovačkom centru što prošle godine nismo išli pa je i to djecu obradovalo. Danas smo bili u Omišu i djeca su se čak i kupala, danas nas je vrijeme poslužilo.

Dakle, đir po srednjoj Dalmaciji…

– Da, Split i okolica. onda krećemo nazad. Djeca će biti na satu. Vikend smo iskoristili za zabavu i provod, razgledanje znamenitosti Splita i okolice a sutra djeca idu na satove, na nastavu i poslije ručka krećemo natrag kući za Suboticu.

Za kraj, biti Hrvat u Vojvodini i školstvo u Vojvodini, koliko imate mogućnost da djeca zaista nauče tradiciju i kulturu svoje matične države?

– S obzirom da su nastavnici raspoloženi za to sve i puno rade na sebi kako bi kvaliteta nastave na hrvatskom jeziku bila na što višoj razini i na okolnosti kojima su u državi, ta dva je uskladiti je prilično teško, naravno da se oslanjamo i na pomoć matične domovine na knjige i sve što možemo dobiti i imamo podršku, naravno. Malo je ostalo Hrvata, malo je onih koji smiju hrabro reći da su Hrvati i dati svoju djecu što zbog susjeda što zbog okolice. Iako je možda to samo moje subjektivno viđenje svega i vremena su takva, znamo da bismo mi trebali imati ono što imaju sve nacionalne manjine, ali to sporo ide kod nas.

Ulazak Srbije u EU bi bila sjajna vijest za vas. Na neki način, sadašnja granica Hrvatske i Vojvodine bi bila “mekša”?

– Bi, kao i u Hrvatskoj, i u Srbiji bi se mnoge stvari promijenile na bolje. Europska Unija postavlja visoke standarde, a ne postoji zemlja EU koja u svakom smislu nije napredovala ulaskom u nju, pa i onda kada je u pitanju odnos prema nacionalnim manjinama.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime