U III. gimnaziji Split sinoć je održan svečani i emotivan oproštaj od troje dugogodišnjih profesora čiji su rad, osobnost i predanost obilježili generacije učenika i kolega. Škola se oprostila od Anastazije Pažanin, Ivane Milanović i Joze Bagarića, istaknuvši kako su za sobom ostavili neizbrisiv trag u školskom životu.
Iz škole poručuju kako je teško u nekoliko rečenica opisati koliko su ova tri profesora značila zajednici.
Anastazija Pažanin – mir, oslonac i topla riječ
Profesorica Anastazija Pažanin godinama je bila sinonim za smirenost, strpljenje i toplinu. Kolege ističu da je uvijek imala vremena za svakoga, uz osmijeh i razumijevanje koje je donosilo mir i sigurnost.
Opisali su je kao osobu koja je sve radila s lakoćom i predanošću, uvijek spremnu pomoći, ohrabriti i pružiti podršku. Generacije učenika pamtit će njezinu blagost, profesionalnost i ljudskost.
Ivana Milanović – energija i strast u učionici
Profesorica Ivana Milanović ostala je zapamćena kao iznimno predana, energična i strastvena u svom radu. Njena nepokolebljiva želja da iz svakog učenika izvuče ono najbolje činila ju je jednom od najomiljenijih profesorica u školi.
Učenici su je, kako navode, voljeli i duboko poštovali — kraljica svoje učionice, autoritet ispunjen entuzijazmom i motivacijom.
Jozo Bagarić – legenda B smjene
Profesor Jozo Bagarić, jednostavno “Jozo”, u školi je uživao gotovo kultni status. Kao legenda B smjene, bio je poznat po svojoj autentičnosti, humoru i toplini, ali i po tome što su njegovi rođendani i maturalni pokloni generacijama ostajali posebna uspomena.
Njegova učionica bila je utočište, a njegove riječi — često mudre i izgovorene u pravom trenutku — bit će pamćene još dugo.
Iz škole poručuju kako je Jozo ostao “glavna zvijezda u sjećanjima i vrapcima B smjene”.
“Hvala vam na svemu”
III. gimnazija Split posebno je zahvalila profesorima na desetljećima posvećenosti i ljubavi prema poslu.
“Zauvijek ostajete dio naše škole, naših priča i naših srca.
Volimo vas i želimo vam mirne, sretne i ispunjene dane — onakve kakve ste i sami donosili drugima.”
Ovaj oproštaj bio je više od formalnog događaja — bio je to trenutak zajedništva, zahvalnosti i poštovanja prema ljudima koji su svoju karijeru posvetili mladima, obrazovanju i vrijednostima koje nose i izvan školskih zidova.
