Prije deset godina započeli su s podizanjem nasada vinove loze na otoku Braču, a danas proizvode preko 320 tisuća boca vina koje je prepoznato u cijelom svijetu. O uspjehu “Stina vina” i stanju vinarstva u Dalmaciji porazgovarali smo s direktorom Ivicom Kovačevićem.

Od 2014. prisutni ste na vinskom tržištu pod imenom “Stina vino”. Kamen kao jedan od simbola otoka Brača zasigurno Vas je ponukao na takav naziv. Možete li reći nešto više o tome, kako je došlo baš do tog naziva?

– Vizualni izgled etikete za naša vina i sam naziv vina osmislila je agencija Bruketa i Žinić. Svakako da ih je vodila priča o povezanosti kamena i otoka Brača. Isto tako vidjeli su i neraskidivu povezanost naših vinograda i kamena, gdje bez kamena nema ni naših vinograda.

Na jednoj strani (južni položaji na lokaciji Pustinje Stipančići kamen (Stina) je ta koja stoljećima čuva plodno tlo da zbog strmine terena za jakih kiša ne dospije u more. Kamen podzide su tu omogućile uzgoj i održanje loze više stotina godine, istovremeno dajući iznimnu kvalitetu grožđa i vina. Na drugoj strani na našem najvećem vinogradu da bismo uopće mogli pristupiti samoj sadanji, a kasnije i uzgoju vinove loze morali smo kamen (Stinu) zdrobiti u sitne komade. Danas na tom vinogradu proizvodima grožđe za naš Pošip i Vugavu.

Bijela boja naše etikete upravo govori o ovoj priči i vjekovnoj želji umjetnika da od bijele Stine stvore svoje ponajbolje djelo. Danas naša bijela etiketa poziva potrošača nakon što kuša vino i pijenjem se inspirira da svoje doživljaje prenese na samu etiketu i dobije trajni podsjetnik na otok Brač.

Na koliko lokacija u Bolu imate vinograde? O koliko je hektara riječ?

Prije 10 godina kada smo započeli priču u Bolu i na otoku Braču nismo imali ni jedan trs vinove loze niti smo proizvodili ni jednu bocu vina. Danas imamo u vlasništvu 64 ha vinograda i još u zakupu 4,5 ha. Vinogradi se nalaze na više lokacija, najveća površina je na lokaciji Grabice pored Gornjeg Humca gdje posađen uglavnom bijeli sortiment (Pošip, Vugava, Chardnnay i Viognier), te nešto internacionalnih crnih sorta grožđa. Na južnim stranama zapadno od Bola imamo imamo 9 ha Plavca maloga. Pored toga od kooperanata otkupljujemo godišnje oko 120 000 kg grožđa.

Razlikuju li se po čemu te lokacije i utječu li na završni proizvod?

– Svakako da se razlikuju, na južnim položajima se uzgaja isključivo Plavac mali, naša najpoznatija sorta za proizvodnju crnih vina. To je sorta vrlo kasnog zrenje te za svoju najbolju kvalitetu traži vrlo dugu vegetaciju sa dosta sunaca i umjerenu količinu vlage. Zbog toga ona najbolje rezultate daje upravo na južnim položajima posebno ako su uz to nagnuti. Upravo takvi su naši vinogradi na području Pustinje Stipančići.

Bijele sorte (Pošip i Vugava) posađene su na položajima koji se nalaze na protežu od 420 do 550 metara nad morem. To su položaji koje karakterizira značajno kraća vegetacija, ali kako se radi o ranim sortama zrenje one na tim položajima postižu iznimnu kvalitetu sa odličnim odnosom kiselina te izraženim aromama i voćnošću. Sami položaji uzgoja uz osnovne sortne karakteristike upravo i daju specifičnost svakom vinu.

Koje sve sorte imate? Postoji li neka kojom se posebno ponosite?

– Mi imamo posađeno ili kupujemo od kooperanta Plavac mali, Pošip, Vugavu i Tribidrag (Crljenak kaštelanski), te Chardonnay, Viognier, Merlot, Syrah i Cabernet sauvignion. U proizvodnji vina imao dvije linije proizvoda, Stina vina (bijela etiketa) su vina koja se proizvode isključivo od autohtonih sorta grožđa, te liniju Vino Brač 1903 sa dvije etikete gdje su vina proizvedena kao blend (miješanje) autohtonih i internacionalnih sorta grožđa. Meni su sve naše sorte a i sva naša vina posebna i svako je za sebe specifično tako da je tu teško izdvojiti neko na koje bi bio posebno ponosan. Ponosan sam na sva naša vina.

Koliko proizvodite vina godišnje?

Kao što sam na početku rekao, kada smo 2009. godine krenuli u ovaj projekt nismo imali ni jedan trs vinove loza, a berbu 2018. smo završili sa proizvodnjom od oko 320 000 boca vina.

Plasirate li ga i u Hrvatsku i inozemstvo? Koliko ste usmjereni na izvoz?

– Glavno tržište vina je kao i kod svih vinara iz Hrvatske upravo domaće tržište vina, i to prvenstveno tijekom turističke sezone. Kako imamo podrum smješten na samoj rivi u mjestu Bol, gdje tijekom godine boravi značajna broj turista, imamo i veliku izravnu prodaju vina u samoj vinariji. Naime u samoj vinariji smo organizirali jedan prelijepi prostor kao kušaonicu vina sa predivnim štekatom na samoj morskoj obali.

Uz to svako da smo orijentirani na izvoz, kao jedan od značajnih kanala prodaje. Danas prodajemo vino u više od 17 zemalja svijeta. Posebno dobre rezultate smo ostvarili sa prodajom u Francuskoj, Kanadi, Njemačkoj, Švicarskoj, Velikoj Britaniji….

Sudjelovali ste na festivalu “Vino Dalmacije”. Što mislite o takvim akcijama, podržavate li ih i zašto? Što znače za ove naše prostore?

– Svakako da sudjelujemo na festivalu „Vino Dalmacije“ od prvog dana i svesrdno podržavamo samu ideju takvog organiziranja i predstavljanja. Samo udruživanje i festival imaju isključivo cilj zajedničko pozicioniranje vinara cijele Dalmacije, kao za tržište Hrvatske isto tako i za tržište Europe i svijeta. Osnovni cilj festivala je predstaviti na jednom mjestu pred početak turističke sezone što su vinari iz Dalmacije pripremili za nadolazeću sezonu, te pokazati koliko vinarstvo Dalmacije napreduje i kako se razvija. Festival nije mjesto takmičenja među vinarima, nego mjesto pokazivanja kako iste sorte grožđa zahvaljujući različitim položajima ali i različitim pristupima pojedinih vinara mogu biti različite a istovremeno podjednako dobre i tržištu zanimljive. Ovogodišnji festival, iako je tek drugi organiziran na ovaj način pokazao je da su vinari krenuli pravim putem i da će to kroz sljedeće godine biti glavno mjesto susreta vinara Dalmacije sa ugostiteljima, somelierima, piscima o vinu i vama novinarima.

– Koliko “iskorištavamo” turističku sezonu? Koliko plasiramo turistima domaća vina? Bi li se moglo učiniti nešto više po tome pitanju?

– Mislim da je turistička sezona ključna za kompletnu prodaju vina ne samo Dalmacije nego svih vinara Hrvatske. Teško je i zamisliti što bi sa vinarstvom bilo da nema turističke sezone. Najveći dio svih naših plasmana je upravo kroz turističku sezonu. Svako da bi se moglo učiniti pun o toga više. Festival „Vina Dalmacije“ je jedan od pokušaja da se to poboljša kroz bolje upoznavanje vinara i turističkih djelatnika. Ostaje tu još dosta posla i za djelovanje svih nas, ali i državne administracije.

Kako biste ocijenili trenutnu situaciju što se tiče vinarstva u Dalmaciji, a potom u Hrvatskoj?

Ovo je vrlo kompleksno pitanje i tražilo bi jedan poduži razgovor samo na ovu temu. Ukratko, ako je to moguće, trenutna situacija je vrlo složena i ne obećava dugoročnost vinogradarsko vinarske proizvodnje u Dalmaciji, a bojim se i u Hrvatskoj. Nažalost činjenica je da imamo sve manje površina pod vinogradima i da nam je vlastite proizvodnja sva manja, a da nam iz godine u godinu raste uvoz jeftinog i sumnjivog vina. Što je najgore ne vidimo da se itko želi ozbiljno pozabaviti ovim problemom.