Kao i svaki monolog svih ovih godina Mamićeve vladavine domaćim nogometom, pompozno je najavljena još jedna press konferencija pod nazivom "Moja istina – točno u podne".
Podsjetimo, Zdravko Mamić se tereti za iznošenje milijunskih iznosa iz Dinama, točnije 116 milijuna kuna uz oštećivanje državnog proračuna za 12,2 milijuna kuna, uz pomoć svojih suradnika, za što mu se već sudi na Županijskom sudu u Osijeku. Osim toga, nedavno je podignuta optužnica po kojoj se on i brat Zoran terete da su podignuli neovlašteno 19,5 milijuna kuna s Dinamovog računa u Austriji te ih prebacili na svoje račune.
O Mamićevom upravljanju Dinamom, kao i hrvatskim nogometom, godinama su mnogi upozoravali, a institucije su prve korake poduzele tek nakon velike istrage financijskih malverzacija u svjetskom nogometu, tj. FIFA-i.
Od stoljeća sedmog
Kao i svaki put na takozvanim konferencijama za medije, Mamić kreće s pričom od svog postanka, dajući sebi na važnosti i pravdajući svoj lik i djelo pred svekolikom javnošću. Tko je jednom zadržao sadržaj želuca i smogao snage te pogledao/poslušao od početka do kraja Mamićevo izlaganje zna već unaprijed kako priča kreće od djetinjstva u Bjelovaru pa preko središnje misli o izvlačenju novaca preko transfera, osvajanja titula i češanja o Hajduk, sve do današnjeg vremena kada je samo savjetnik koji na skupštine HNS-a dolazi na sat vremena samo da bi uzeo nešto.
Pretenciozno je Mamića samo kriviti zbog praćenja njegovih istupa. Veliku krivnju snose oni koji takav sadržaj serviraju javnosti. Nakon zadnje konferencije u kojoj se Mamić obrušio na novinare, bez da se osvrnemo na ranije istupe, najmanja stvar koju netko s mrvom dostojanstva može napraviti je ne pojaviti se na njegov poziv. Međutim, mnogi će reći da je Mamić medijski atraktivan i javnost ga želi slušati/gledati. Gledajući medijske statistike jasno je da javnost voli šund, ali smisao medija nije pružati svakodnevno šund, pogotovo kad taj šund opasno pleše na rubu crne kronike. Lekcija koju svaki student novinarstva prvo uči je svrha medija, a ona je obrazovati, informirati i zabaviti. Činjenica je da se na Mamićevim konferencijama sigurno nećete obrazovati, još manje informirati, a u posljednje vrijeme ni zabaviti.
Istina zanima institucije
S obzirom na to da je Zdravko Mamić odlučio jednu monološku konferenciju nazvati "Moja istina", dužni smo pred javnošću kazati da postoji mjesto za dokazivanje istine. Ni mi ni javnost na kraju krajeva nismo meritorne institucije za suđenje. Pozivajući se na pravnu državu, koja nas je doduše više puta iznevjerila, neovisnost institucija, koje su više puta zakazale i pokazale se ovisnim, možemo dozvoliti i Mamiću na kraju krajeva da se poziva na presumpciju nevinosti.
Dakle, jedino mjesto mjerodavno za iznošenje istine nakon optužbe za neovlašteno uzimanje nekoliko stotina milijuna kuna iz jednog hrvatskog nogometnog kluba je sud. Dotad svako iznošenje "istine" pred javnošću prije suda je samo predstava i mazanje očiju.
