Tomislav Jonjić, pravnik, publicist, diplomat, povjesničar i politički lider nedavno osnovane stranke „Nezavisna lista Tomislava Jonjića – Jedino Hrvatska!“, ostvario je zapažen rezultat na nedavnim predsjedničkim izborima, osobito u Splitsko-dalmatinskoj županiji, gdje je po broju glasova bio treća najjača opcija, odmah iza HDZ-a i SDP-a. Nedavno je objavio kandidaturu za gradonačelnika Zagreba, a njegova stranka natjecat će se na izborima u Splitsko-dalmatinskoj županiji, odnosno Gradu Splitu, kao i u Imotskome.
U razgovoru s Dalmacijom Danas, Jonjić komentira izazove na izborima, političku situaciju na desnici te ambicije svoje stranke za nadolazeće izbore. Pitali smo ga za glavne ideje njegove stranke i vrijednosti koje želi promicati, ali i o prepreke s kojima se suočava na svom političkom putu.
Ostvarili ste zapažen rezultat na predsjedničkim izborima, pogotovo na području Splitsko-dalmatinske županije gdje ste nakon HDZ-a i SDP-a treća opcija po jakosti, s time da ste u Imotskom osvojili natpolovičnu većinu glasova. Kako komentirate ovaj uspjeh?
Taj uspjeh treba promatrati u svjetlu činjenice da je ostvaren usprkos medijskoj blokadi kakvu nije doživio nitko u neovisnoj Hrvatskoj. Tom se činjenicom posebno ponosim, jer ona ponešto govori o meni i o mom programu, ali je važnije da ona pokazuje kakvo je autentično raspoloženje hrvatskih birača. Prosječnom je Hrvatu dogorjelo do nokata ne samo u materijalnom, egzistencijalnom, nego i u duhovnom i političkom pogledu, jer je svjestan da su – kako kaže ona pjesma – njegovi snovi prodani i izigrani. Prividno su ostvareni svi temeljni nacionalni ciljevi; u stvarnosti je prokockano baš svako postignuće, a hrvatski narod i Republika Hrvatska poniženi su skoro kao u doba Jugoslavije.
Kako biste sebe definirali u političkom spektru od desnice do ljevice?
Ta klasifikacija zapravo ne znači ništa, premda za njom svi posežemo, jer sve drugo zahtijeva ozbiljnije promišljanje i vrjednovanje ideja, pokreta, stranaka i pojedinac. Lakše nam je nalijepiti etikete i tako sebi pojednostavniti tumačenje svijeta. Ja sam od malih nogu odgajan na Starčeviću i Matošu, a njihova djela i danas spadaju u moju svakodnevnu lektiru. U neka bolja vremena to se nazivalo starčevićanstvom ili ideologijom hrvatskog nacionalizma, a otkad su marksisti i njihovi epigoni nacionalizam posve pogrješno poistovjetili sa šovinizmom, pronađen je surogat u terminu „suverenizam“. Svojedobno je nacionalizam svrstavan na lijevu stranu političkog spektra, danas se to smatra desnicom. Rasprava o toj klasifikaciji nije osobito plodonosna, no svi koji znaju što sam govorio i o čemu sam pisao ovih 35 godina, znaju da sam nadahnuće uvijek tražio u kršćanskim i hrvatskim, nikad u nekršćanskim i satelitskim, tuđinskim koncepcijama.
Zašto ste se odlučili za kandidaturu u Zagrebu? Ne bi li možda neki od dalmatinskih gradova bio razboritija opcija?
Iz činjenice da prebivam u Zagrebu proizlazi da se samo u tom gradu mogu kandidirati na lokalnim izborima. Nigdje drugdje. No, to ne znači da će stranka koja je pod nazivom „Nezavisna lista Tomislava Jonjića – Jedino Hrvatska!“ 11. ožujka 2025. upisana u Registar političkih stranaka, nastupiti samo u Zagrebu. Kako se lokalni izbori održavaju sredinom svibnja, organizacijski i financijski ne ćemo u dva mjeseca moći pokriti cijelu Hrvatsku, ali ćemo izići na izbore i u nizu drugih županija i gradova. Dakako da ćemo pritom voditi računa o tome da se uludo ne potroše naši mladi i perspektivni suradnici i članovi tamo gdje su izgledi na uspjeh upitni. Stranka „Jedino Hrvatska!“ nije osnovana za potrebe predstojećih lokalnih izbora, nego ima znatno ozbiljnije planove i ambicije. Lokalni izbori su samo jedna postaja na tome dugom putu.
Natjecat ćete se, znači, i na izborima u Splitsko-dalmatinskoj županiji, odnosno Gradu Splitu? U Splitu je, kao i na svakim izborima, velika politička borba. Kakav rezultat očekujete i koji program ćete prezentirati biračima u Srednjoj Dalmaciji?
Zabavno je gledati kandidate i stranke kako se rasipaju obećanjima i nadmeću bučnim frazama o rješavanju komunalnih pitanja. Kad se ogole od predizbornog celofana i politikantske retorike, njihovi se programi svode na jedno te isto: riješit ćemo prometne probleme, zbrinut ćemo otpad, izgraditi kanalizaciju, urediti plaže, postaviti klupice i autobusna stajališta, pokosit ćemo travu u parkovima i pokupiti lišće kad otpadne sa stabala; oni bezobrazniji i bezočniji najavljuju kako će izgraditi podzemne željeznice i tisuće kilometara cesta kojima će prometovati robotizirani i k tome besplatni taksiji.
Birač koji drži do sebe ta bi i takva obećanja zapravo trebao smatrati osobnom uvredom. Mi ne želimo vrijeđati vlastiti narod. Za razliku od sviju drugih koji omalovažavaju lokalne izbore i žele ih svesti samo na na raspravu o komunalnim pitanjima, mi polazimo od toga da i lokalne vlasti moraju imati i zastupati jasne nacionalno-političke i svjetonazorske koncepcije. Zato ćemo nastupati drugačije: bez obećanja koja se ne mogu ostvariti, ali uvijek s obećanjem da će svagdje gdje budemo mogli odlučivati, lokalna uprava biti u službi hrvatskog naroda, njegovih vrijednosti i njegovih svetinja.
Dolazi li u obzir kakva predizborna koalicija u Splitu? Ako ne, s kime bi Vaša stranka mogla surađivati? S kime vidite moguću postizbornu koaliciju? Postoji li politička opcija s kojom nikako ne želite surađivati?
Poslijeizborne koalicije nameću životne potrebe i od njih ne treba bježati. One su moguće isključivo sa strankama koje se – prema spomenutoj nesretnoj i površnoj klasifikaciji – nalaze desno od Plenkovićeva HDZ-a. S predizbornim je koalicijama drugačije nego s poslijeizbornima. Predizborne su, kao što znamo, u mnogim državama čak i zakonom zabranjene, jer skoro bez iznimke služe prijevari birača, „žetoniziranju“ predstavničkih tijela i održavanju na prividnom životu pojedinaca i strančica koje inače uopće ne bi mogle opstati.
Takozvanim točkastim predizbornim koalicijama, koje su u Hrvatskoj prije pravilo nego iznimka, potiče se politička korupcija i nemoral, jer se u tome modelu u pravilu u jednoj izbornoj jedinici kao saveznici nađu stranke koje su u susjednoj izbornoj jedinici suprotstavljene. Prema kojemu Božjem i ljudskom zakonu je to normalno? Je li sloga oko planiranog rasporeda drvenih klupa u Imotskom dovoljna poveznica između dviju stranaka koje se u Sinju ili u Makarskoj sukobljavaju oko postavljanja neke česme? Ili ih zapravo na povezivanje motivira sasvim prizemna želja da se ubere, pa potom „zamagli“ koji euro iz proračuna? Želimo li da hrvatski politički život i dalje funkcionira po tome nemoralnom „načelu“, ili nam je doista do načela?! Nama do načela jest, pa makar kratkoročno zbog toga trpjeli i štetne posljedice. Dugoročno je to u interesu hrvatskog naroda, pa samim time i u našem interesu!
Kako vidite rasplet situacije u splitskom Gradskom vijeću i situaciju s gradonačelnikom Splita?
O tome ćemo poslije izbora. Tada će nas se pitati, sad nas se pita samo onoliko koliko neki, s pravom, strahuju od našeg izbornog rezultata.
Kojeg kandidata vidite kao svog favorita u Gradu Splitu i u Splitsko-dalmatinskoj županiji?
Kako sada stoje stvari, imat ćemo kandidate koje ćemo istaknuti skupa s našim partnerima.
Hoće li vaša stranka imati kandidata u Imotskome, gdje je HDZ dugo na vlasti?
Da. Nastupit ćemo na izborima u Imotskome i u drugim općinama Imotske krajine, ne isključujući suradnju i s nekim tamošnjim neovisnim kandidatima odnosno listama.
Kako komentirate stanje na hrvatskoj desnici, a kako u Splitu/Splitsko-dalmatinskoj županiji? Gdje vidite mogućnost napretka?
Tzv. hrvatska desnica razbijena je već dulje od tri desetljeća, a u više navrata sam sudjelovao u pokušajima njezina ujedinjenja. I sada, pri osnivanju stranke, napravili smo korak u smjeru njezina ujedinjenja time što smo napravili ono što nije napravio nitko osim nas: Statutom smo predvidjeli mogućnost da druge stranke slične svjetonazorske i nacionalno-političke orijentacije delegiraju svoje predstavnike u Malo vijeće naše stranke. Pružena im je, dakle, prigoda sudjelovati u oblikovanju naše politike. Drugo, od predsjedničkih izbora do danas razgovarao sam – s nekima i u više navrata – s vodstvima svih relevantnih stranaka tzv. desnice radi postizanje možebitne suradnje već na lokalnim izborima.
Bili su ti razgovori i korisni i potrebni, jer u svakoj od tih stranaka postoje ljudi vrijedni poštovanja i suradnje. Također je potrebno naglasiti da su svi ti razgovori vođeni u korektnom tonu, premda su neke od stranaka s kojima sam razgovarao unaprijed i apsolutno isključile suradnju s nekim drugima. Nekorektno bi bilo ulaziti u pojedinosti, ali nije teško naslutiti gdje su i kod koga animoziteti tako naglašeni da je komunikacija nemoguća. Zato su i izgledi za suradnju bili mršavi, unatoč brojnim različitim kombinacijama koje su se spominjale ili se još spominju. No, Domovinski pokret je odlučio svoju sudbinu još čvršće vezati uz Plenkovićev HDZ; Most i HSP su u Zagrebu poduprli dr. Trpimira Golužu, dok su drugdje ušli u drugačije aranžmane, one koje bi bilo teško nazvati načelnima itd.
Mi se ne ćemo umoriti u nastojanju da se suradnja uspostavi, ali nas taj poslovični, pa zato i očekivani rasap tzv. desnice ne će demoralizirati. Nismo u ovu borbu ušli za tuđi račun, pa nas tuđi računi ne će ni pokolebati.
