Mnogi domaći glazbenici tijekom koronakrize isticali su da im je egzistencija ugrožena jer ne mogu raditi svoj posao. Neki od njih u međuvremenu su se počeli baviti i drugim poslovima, a jedan od njih je i Dean Dvornik, brat legendarnog Dina, koji se lani vratio u Ameriku, gdje je već živio. Bez poziva – Na odlazak u Ameriku sam se odlučio jer sam drugi put dobio zelenu kartu, jednom sam je izgubio jer se nisam vratio u Ameriku prilično dugo.
Neću si više dopustiti taj bezobrazluk da izgubim nešto vrijedno kao što je američka radna dozvola ili zelena karta. Prvi put nakon što sam ponovno dobio zelenu kartu otišao sam u Chicago u rujnu 2019. i vratio se u Hrvatsku u studenome. Zatim sam kupio kartu za let u Chicago u ožujku ove godine, no zbog koronavirusa i otkazanih letova odletio sam tek u rujnu. Što se tiče moga trenutačnog posla vozača, nitko me nije zvao. Kad sam došao, moj prijatelj Bajro Kršo, također vozač, odveo me u Midwest Freight Express INC i upoznao s vlasnikom tvrtke Bezrudinom Livadićem. Potpisao sam ugovor i sutradan počeo voziti – priča Dvornik koji se vrlo brzo prilagodio dnevnoj rutini.
– Moj radni dan vozača počinje tako da se ujutro probudim (ako me dispečer ne probudi ranije) oko 7.30. Kada dobijem poziv za turu, dispečer mi šalje podatke o teretu i adrese preuzimanja i istovara. Zatim upišem adresu preuzimanja u Google Maps, sjedam u vozilo i odlazim na utovar. Zadatak može trajati i nekoliko dana. Recimo, kada odem u Tennessee, do kojeg vožnja može trajati i 10 sati, i iskrcam teret, normalno da se neću vraćati prazan nego čekam da tamo iskrsne neka vožnja koja može biti udaljena novih 500 km. Spavam u vozilu na odmorištu ili na benzinskoj crpki i čekam novu turu. Tako se zna dogoditi da na putu budem od ponedjeljka do petka, kaže za Večernji list.
Dosta vozača dnevno prijeđe i po 1200 kilometara, ali ja ne idem u te brojke jer nije u šoldima sve – priča nam Dean kojeg smo pitali i ima li razlike u prometnoj kulturi između Hrvatske i Amerike. Epidemiološke mjere – Davno sam se priviknuo na američke ceste. Najdulje vrijeme od 1987 do 1993 u komadu. Postoje razlike u prometnim propisima, no sve se to brzo nauči. I ovdje ima jurcanja po cestama, ali generalno gledajući, slično se vozi kao kod nas, možda malo sporije na autocestama – kaže glazbenik.
Neizbježno je bilo i pitanje o aktualnoj situaciji u Americi te o tome kako se Amerikanci pridržavaju svih mjera. – U Americi ljudi nose maske u većim gradovima kad ulaze u zatvorene prostore i toga se strogo drže. U Chicagu vidim ljude same u autima s maskom na licu, što je smiješno. Mislim da je to samo malo jači oblik gripe, pri čemu maska ne pomaže nego samo odmaže. Mislim da je distanciranje sasvim dovoljno, a ako se bude čekalo da na svijetu ne bude ni jednog oboljelog kako bi se proglasio kraj pandemije, onda ona može trajati vječno – kaže Dean koji se u Chicagu redovito viđa sa sinom Borisom i kćeri Arianom. – Supruga Ivania i sedmogodišnji sin Marvin stalno su sa mnom preko WhatsAppa, gledaju kamo putujem, što jedem, kad idem spavati, vidimo se kad se probudim. Sad je to bar lako. Plan je da se vratim u Split 29. studenoga, a ponovno ću otići u Chicago 17. ožujka 2021. – rekao je Dvornik. – Idući tjedan, točnije 15. studenoga, izlazi mi digitalni album na svim jačim glazbenim platformama pod nazivom “Let’s Move On” u izdanju Croatia Recordsa.
Nešto sam radio u čikaškom studiju svoga dugogodišnjeg prijatelja Sama Boumoujaheda. Na ovom izdanju pjevam samo pjesmu “Ruzinavi stroj”, a četiri pjesme pjevaju gosti: dvije američke pjevačice te jedna engleska pjevačica i pjevač. Preostale dvije pjesme su fusion jazz. Svijet je postao doista malen, danas neki ljudi poslovno lete iz Amerike u Europu i po nekoliko puta tjedno, tako da ni meni neće biti problem živjeti na relaciji Hrvatska – SAD – zaključio je Dean Dvornik.
