Stručnost, odgovornost, preciznost i disciplina s jedne strane. Sloboda, zaigranost i kreativnost „izvan okvira“ s druge... U životu Vedrane Anđelić, koja trenutno živi u Zagrebu, događa se mnogo toga. Dnevni dio njezine priče odvija se u javnom sustavu hitne medicine i telemedicine gdje vodi odjel za međunarodnu suradnju i protokol. Navečer crta dvoje pomalo izgubljenih likova kroz koje secira svakodnevne situacije.
Ako vam zvuči kao kontradikcija, to je zato što jest. I upravo zato funkcionira. Po obrazovanju je magistra marketinga i komunikacija, a završila je i poslijediplomski studij iz odnosa s javnošću. Dizajn nije bio planirana karijera. Otkrila ga je kasnije, gotovo slučajno. Danas je digitalni prostor mjesto gdje je najviše svoja. Kroz grafičke ilustracije pojednostavljuje složene stvari.
I sama za sebe kaže: „I love to make complex things simple.“
Put do grafičkog dizajna
U dizajnerske alate ušla je iz potrebe. Dok je 2019. svijet pratio brojke zaraženih, dobila je zadatak napraviti prvu infografiku o koronavirusu. Nije to bio veliki projekt, ali bio je početak. Nešto je kliknulo i jednostavno više nije stala. Uvijek je bila osoba koja voli učiti nove stvari i isprobavati različita područja. A kad je vidjela koliko vizual može utjecati na ljude, znala je da je to način na koji želi komunicirati.
Od prve infografike uslijedili su sati učenja, pokušaja i promašaja. Testirala je različite programe, učila kroz online tečajeve i tutorijale te ulazila u dizajnerske zajednice gdje je slušala, pitala i upijala. Znanje je dodatno formalizirala kroz program u Algebri i tako postala grafička dizajnerica i specijalistica digitalnog izdavaštva. Najveći izazov bio je u kratkom vremenu savladati ono što se inače uči godinama. Kako kaže Vedrana, dizajn nije samo osjećaj. Postoje pravila koja se moraju znati, od boja do tipografije. Ljudi često kažu da je neki dizajn jednostavno lijep, ali iza toga stoji puno promišljanja i slaganja elemenata. Iza svake vještine, pa tako i ove njezine, stoji vrijeme koje nitko ne vidi.
„Disciplina je temelj, a talent je samo dodatna pogodnost“, kaže Vedrana.
Ako bi morala izdvojiti jednu osobinu koja joj je najviše pomogla, to je upornost. Čak i prije kreativnosti, koja je, kako kaže, naravno nužna. Sve što je u životu postigla, dodaje kroz smijeh, postigla je jer je „uporna k'o alarm u zoru“.
Dizajn u sustavu koji spašava živote
U sustavu hitne medicine dizajn nema luksuz biti samo lijep. Mora biti razumljiv na prvi pogled. Zato njezini vizualni materijali imaju vrlo konkretan cilj: pomoći da se informacije razumiju brže. Tu spadaju edukativne ilustracije o moždanom udaru, plakati za trijažu, dijagrami za stručne publikacije, ali i materijali o osnovnim postupcima oživljavanja. U tom spoju ozbiljne teme i toplog vizualnog jezika vidi se njezin način rada. Jasno i ljudski. A u hitnoj medicini upravo je to ono najvažnije. Sve to je „struktura”. A onda dolazi „nepredvidivost”
Tko su Nesna & Đeni?
- Nesna & Đeni su autorski vektorski likovi Vedrane Anđelić. Zapravo su još jako mladi. Postoje tek nekoliko mjeseci. Predstavljaju satirični komentar svakodnevice. Kroz njih govori o situacijama koje su svima poznate, samo se često ne izgovaraju naglas. Pomalo su izgubljeni, ponekad cinični, ali uvijek duhoviti.
Namjerno nisu savršeni. Htjela je likove koji podsjećaju na stvarne ljude. Upravo zato publika na njih i reagira. Trenutno žive na društvenim mrežama, na relaciji između Instagrama i TikToka.
Kreativnost kod Vedrane nije nastala niotkuda. Odrasla je u okruženju u kojem su ruke stalno nešto stvarale. Njezina majka vlasnica je krojačkog salona u centru Zagreba. Godinama ondje dolaze ljudi iz vrlo različitih svjetova, od umjetnika i glumaca do javnih i poslovnih osoba. Kroz taj prostor Vedrana je gledala kako nastaju komadi od tkanine, strpljenja i osjećaja za detalj, ali i za različite ukuse i potrebe ljudi. I baka je dio te kreativne priče. I u devedesetoj godini života još uvijek izrađuje nakit za svoje unuke.
Taj svijet dizajna i ručnog stvaranja prirodno se preselio i u njezin rad. U ilustraciji vrijede slična pravila kao u krojačkom poslu. Linija mora biti čista, forma mora imati karakter, a crtež mora funkcionirati jednako dobro na ekranu i u tisku. Ni tu nema prečaca. Sve se svodi na disciplinu i osjećaj.
Odakle crpi inspiraciju?
Inspiraciju Vedrana pronalazi svuda oko sebe. U svakodnevnim situacijama, u razgovorima koje čuje u prolazu, u odnosima među ljudima. Putovanja joj, kako kaže, služe kao svojevrsni laboratorij promatranja ljudi. Ne gleda samo arhitekturu i znamenitosti. Promatra ljude. Kako razgovaraju, kako reagiraju, kako se ponašaju u malim, običnim situacijama. S putovanja se uvijek vraća s nečim što ne stane u kofer, a to je novi uvid. Upravo takve stvari kasnije se pretvore u dijalog, ilustraciju ili poantu. Zanimljivo je da neki Nesnu odmah povežu s Vedranom i vjeruju da je ona njezin „alter ego“.
Ali Vedrana ima svoj mali protokol postupanja i kaže kroz smijeh: „Ne objašnjavam. Ne razuvjeravam. Samo kažem – sve što mislite o meni, istina je.“
A kad netko prepozna sebe u nekoj sceni i uvjeren je da je baš on inspiracija za cijeli dijalog, Vedranu to zabavlja, ali ostaje nedorečena jer ni ona nije završena priča… Samo kaže: „Autor nije odgovoran za tuđe čitanje.“
Što je sljedeći korak za Nesnu & Đenija?
U jednom trenutku Vedrana je primijetila da ljudi reagiraju na Nesnu i Đenija mnogo više nego što je očekivala. Počeli su se prepoznavati u situacijama, dijeliti ilustracije i slati poruke. Tada je shvatila da ti likovi moraju izaći iz online svijeta i početi živjeti i izvan ekrana. Prvi korak bile su majice. U početku ih je radila samo za sebe i poklanjala dragim ljudima. No, već tada joj je bilo jasno da tu priča tek počinje.
Voljela bi da Nesna i Đeni naprave sljedeći korak. Da se pojave na izložbi, a sprema se dati im i novu dinamiku kroz kratke animirane crtiće. Želi da ljudi čuju kako oni zvuče, vide kako se kreću i kako se zapravo ponašaju. Kad dobiju noge, red je da malo prošetaju i drugim formatima. Možda kroz strip, format njezina djetinjstva, možda kroz razne printeve.
„Vidjet ćemo koliko Nesna & Đeni zapravo imaju energije unatoč svojoj 'nesnađenosti' i kamo će nas još odvesti“, zaključila je.
Znatiželja kao pokretač kreativnosti
„Ja sam vam kao dijete koje se budi širom otvorenih očiju, nestrpljivo da vidi što mu svijet novo nudi.
Ta prirodna znatiželja hrani inspiraciju. Ona me tjera da istražujem, otkrivam nove stvari i pratim što se događa oko mene. Volim psihologiju, volim filozofiju, volim gužvu grada, a ponekad volim i pobjeći u prirodu, isključiti se i brati jagode.
Ja sam kao vjeverica na kofeinu“, kaže kroz smijeh.
„Crtanje je kod mene uvijek nekako tu. Kad sam dobre volje, crtam. Kad sam loše volje, isto crtam.
Slijedim svoju strast i vjerujem da kada radiš nešto pri čemu se zabavljaš, radiš dobru stvar. A takve stvari prije ili kasnije pronađu svoj put“, dodaje Vedrana.
Jutra rezervirana za mir i knjige
Vedranin dan počinje rano. U 5:30. Dok većina ljudi još spava, ona sjedi s čajem i knjigom. To je njezin mali jutarnji ritual i sat vremena mira prije početka radnog dana. Tjedno pročita barem jednu knjigu. Možda bi i više, kaže kroz šalu, kada bi završila tečaj brzog čitanja. Ipak, priznaje da zapravo ne voli ništa na brzinu.
Voli uživati u procesu. Kod nje je uvijek važnije kako ideš kroz put do cilja nego sam cilj. Jer kako se ono kaže: „Sreća je lijepa samo dok se čeka.“
Što bi poručila mladim talentiranim osobama
„Ne bih se obraćala samo onima koji misle da su talentirani, nego svim znatiželjnim ljudima. Probajte raditi svašta. Često ni sami ne znate za što ste stvoreni dok to ne isprobate.
Pazite čije povratne informacije uzimate ozbiljno.
Neka vam uzor budu oni koji nešto rade bolje od vas. I usudite se biti drugačiji.
Birajte ljude koji biraju vas.
I ne morate puno pričati, samo djelujte…
Vrijedne stvari se stvaraju u tišini, a reflektori neće zakasniti“
