DANAS JE PRVI DAN JESENI Zašto djecu u školama pogrešno učimo o počecima godišnjih doba?

U domaćim školskim udžbenicima geografije piše da proljeće počinje 21. ožujka, ljeto 21. lipnja, jesen 23. rujna, a zima 21. prosinca. Je li to u stvarnosti tako? Nije!

Ekvinocij ili ravnodnevnica događa se dva puta godišnje i odgovara trenutku kada sunčeve zrake padaju okomito na Zemljin ekvator. Naziv ekvinocij potječe iz latinskog jezika i sadrži u sebi dvije riječi: aequus (jednak) i nox (noć) – jer su tada noć i dan približno jednako dugi. Točnije bi bilo reći da je to dan u kojem njegov tamni dio (noć) traje približno podjednako dugo na obje hemisfere.


Ove godine jesen je kalendarski nastupila noćas, u 3 sata i 54 minute.

Na sjevernoj hemisferi tada počinje kalendarska (astronomska) jesen, a na južnoj proljeće. Prisjetimo se, klimatološka ili meteorološka jesen počela je još prvoga rujna. Trenutak je to kada i svijetli i tamni dio dana posvuda, pa tako i kod nas, traju približno po 12 sati. Nakon toga, na sjevernoj Hemisferi noć će postupno postati duža od dana.

Na Sjevernom polu počinje polarna noć, a na Južnom polarni dan. Noć će se nastavljati produljivati, a dan skraćivati, i tako će biti sve do prvog dana kalendarske zime, 22. prosinca, 23 minute nakon ponoći. 24-satna noć će se od danas do prvog dana kalendarske zime postupno širiti sa Sjevernog pola prema sjevernoj polarnici.

Da se noć produljuje, a dan skraćuje i kod nas nakon jesenske ravnodnevice dokazuje i sljedeći primjer: na jesensku ravnodnevicu Sunce u Splitu izlazi u 6 sati i 43 minuta, a zalazi u 18 sati i 50 minuta. Samo 7 dana poslije, zadnjeg dana rujna, Sunce izlazi u 6 sati i 51 minutu, a zalazi u 18 sati i 37 minuta.

Podcjenjivanje djece?

Kao što smo kazali, kalendarska jesen je nastupila u noći iza nas. Kada bismo pitali djecu, a i ponekog roditelja, kada počinje jesen, većina bi odgovorila 23. rujna. U domaćim školskim udžbenicima gografije piše da proljeće počinje 21. ožujka, ljeto 21. lipnja, jesen 23. rujna, a zima 21. prosinca. Je li to u stvarnosti tako? Nije!



Primjerice, ove godine 2 od “školska” 4 datuma su pogrešna. Proljeće je počelo 20. ožujka, a zima će početi 22. prosinca. Preklani su čak tri od četiri “školska” datuma bila pogrešna.  Odstupanja od “školskih” datuma imamo najviše kod prvog dana proljeća. Primjerice, svako proljeće od 2010. do 2020. počelo je ili će početi 20. ožujka.

Ako je već djeci komplicirano objasniti zašto se datumi početaka godišnjih doba mijenjaju, bilo bi dobro da se barem napomene da ti datumi u stvarnosti nisu fiksni, nego da se svake godine donekle mijenjaju. Djecu ne valja podcjenjivati, bez obzira o kojem uzrastu se radi.



Ekvinocij ili ravnodnevica ipak u pravilu ne pada na datum kada su za promatrača sa Zemlje noć i dan savršeno podjednaki po pitanju trajanja i to iz dva razloga.

Prvi je veličina Sunca. Vrh Sunčevog diska izađe nad horizontom ranije nego sredina diska, a upravo je sredina relevantna za položaj dvaju nebeskih tijela. Za trenutak izlaska Sunca uzima se trenutak kada nad horizontom izviri vrh Sunčevog diska.

Drugo, u Zemljinoj atmosferi dolazi do loma Sunčevih zraka zbog refrakcije, što znači da će promatrač vidjeti izlazak Sunca čak i prije stvarnog izlaska. Refrakcija, dakle, “čini” da se nebeska tijela vide pri izlasku i zalasku dok su u stvarnosti još ispod horizonta. Vrijeme izlaska i zalaska sunca variraju od mjesta do mjesta odakle ih se promatra, pa tako i točan datum kada noć i dan traju podjednako ovisi o konkretnoj lokaciji. U područjima blizu ekvatora dan uvijek traje duže od noći, pa kada bi se po tome gledalo, ta područja nikada ne bi ni imala ravnodnevniu. U Hrvatskoj noć i dan traju podjednako 25. rujna.

Zašto na jesensku ravnodnevicu dan i noć nisu jednake duljine?

Uvriježeno je mišljenje kako su na dan ekvinocija ili ravnodnevice vremena trajanja dana i noći izjednačena. Svatko tko, međutim, pogleda vremena izlaska i zalaska Sunca na prvi dan astronomskog proljeća ili jeseni, odmah će se uvjeriti da to ne drži vodu. Evo o čemu se radi.

Ekliptika presijeca nebeski ekvator na dva mjesta, prikladno nazvana proljetnom i jesenskom točkom. Proljetna točka nalazi se u zviježđu Riba, a jesenska u zviježđu Djevice. Uzrok toj “šetnji” Sunca tijekom godine je nagib Zemljine osi vrtnje u odnosu na ravninu u kojoj kruži oko Sunca – taj se otklon spominje već u osnovnoškolskim udžbenicima iz zemljopisa i iznosi 23,5°. Da taj nagib osi ne postoji, Zemlja ne bi imala godišnja doba kakva poznajemo i uvjeti na njoj bili bi znatno drugačiji od današnjih. Dolazak Sunca u jesensku točku označava astronomski početak jeseni na sjevernoj Zemljinoj polutki.

Sam naziv ekvinocij dolazi od latinskog aequus (jednako) i nox (noć). To ima smisla: na dan ravnodnevice obje su Zemljine polutke ravnomjerno osvijetljene, stoga je za očekivati da dan i noć traju jednako dugo. Pa ipak, nije tako. Sunce 23. rujna 2014., gledano iz Zagreba, izlazi u 6:44, a zalazi u 18:52. To znači da dan traje 12 sati i 8 minuta. Osam minuta nije mnogo, ali je značajno, pogotovo u astronomiji.Zanemarimo li sumrak i kao vrijeme “dana” uzmemo vrijeme tijekom kojeg je Sunce iznad obzora, vidjet ćemo da se odgovor krije u načinu računanja vremena njegovih izlazaka i zalazaka. Prije svega, zbog atmosferske refrakcije (savijanja svjetlosti u atmosferi), Sunce vidimo malo više nad obzorom nego što to ono uistinu jest i to za više od Sunčevog prividnog promjera. To znači da kada vidimo prigušeno, crveno Sunce tik nad obzorom, ono je u stvarnosti već ispod obzora i matematički izračunato vrijeme njegova doticaja s obzorom ne odgovara stvarnosti: vizualni izlazak Sunca dolazi malo ranije, dok zalazak malo kasni.

Drugi razlog tiče se toga što Sunce nije točkasti izvor svjetlosti, poput drugih, znatno daljih zvijezda, već ima jasno vidljiv disk. Vrijeme izlazaka i zalazaka računa se kao trenutak u kojem je prvi tračak Sunčeve svjetlosti u svitanje, odnosno posljednji u suton, vidljiv nad obzorom. Kombinacija refrakcije i Sunčeve prividne veličine znači da u trenutku kada prvi tračak njegove svjetlosti u zoru proviri nad obzorom, središte Sunčevog diska još uvijek se nalazi oko 50 lučnih minuta ispod obzora. Zbog svega toga, dan u Zagrebu na dan ravnodnevice zapravo traje oko 16 minuta dulje od noći.

A kada je onda trajanje dana i noći jednako? Nekada mora biti, budući da se, kako se približavamo zimi, dani skraćuju, a noći produljuju. Za dan kada su dan i noć jednako dugi ponekad se koristi termin ekvilucij (lat. lux = svjetlost). U slučaju Zagreba i drugih mjesta u Hrvatskoj, ove je godine podudarnost trajanja dana i noći najbliža u četvrtak, 25. rujna – tada je dan samo oko jedne minute dulji od noći.

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime