Hrvatsku je jučer potresla vijest o smrti devetogodišnjeg dječaka koji je preminuo nakon što mu je tijekom školskog odmora komad krafne zapeo u dišnim putovima. Unatoč brzoj reakciji školskog osoblja i hitnih službi, dječaku nije bilo spasa.
Tragedija je izazvala val tuge i suosjećanja diljem zemlje, ali i otvorila pitanje načina na koji se u javnosti izvještava o ovakvim događajima. Liječnici su u izjavama za medije detaljno rekonstruirali posljednje trenutke dječakova života, objavljivali opise njegova stanja te pojedinosti o pokušajima spašavanja, što je izazvalo reakcije stručnjaka.
"Tragedija ne smije postati sadržaj"
Splitska dječja psihologinja Žana Pavlović upozorava da se u ovakvim situacijama treba pokazati najviši stupanj obzira prema djetetu, obitelji i školskoj zajednici.
"Riječ je o smrti djeteta. Vijest sama po sebi nosi ogromnu emocionalnu težinu i prirodno izaziva tugu i strah jer se mnogi roditelji, učitelji i djeca mogu poistovjetiti s ovom tragedijom. Međutim, kada se detaljno rekonstruiraju posljednje minute života, opisuju reakcije prisutnih i svaki korak reanimacije, tragedija se pretvara u sadržaj koji pažnju privlači upravo svojom potresnošću", ističe.
Dodaje kako javnost ima pravo znati što se dogodilo, ali ne i sve intimne detalje događaja.
"Nije nužno da javnost zna kako je dijete izgledalo tijekom gušenja ili svaki detalj pokušaja spašavanja. Takve informacije ne doprinose razumijevanju događaja, već zadiru u dostojanstvo djeteta i njegove obitelji", smatra Pavlović.
Rizik od dodatne traumatizacije
Posebno upozorava na posljedice koje ovakvo izvještavanje može imati na osobe koje su poznavale dječaka.
"Njegovi prijatelji, školski kolege, učitelji i članovi obitelji ne čitaju te tekstove kao obični promatrači. Za njih oni mogu predstavljati dodatni izvor boli i sekundarne traumatizacije jer su emocionalno povezani s gubitkom", objašnjava te dodaje da čak i kada su informacije točne i iznesene s dobrim namjerama, potrebno je procijeniti jesu li primjerene za javni prostor.
"Medijski prostor nije isto što i stručna analiza slučaja. Postoji granica između informiranja javnosti i izlaganja intimnih trenutaka jedne obiteljske tragedije", navodi.
Psihologinja zaključuje kako je važno podsjetiti da iza svake ovakve vijesti stoji obitelj koja prolazi kroz nezamisliv gubitak.
"Intimni trenuci jedne obiteljske tragedije ne bi smjeli postati javni sadržaj. To je teret koji ni dijete ni njegova obitelj nikada nisu birali. U trenucima poput ovoga najvažnije je sačuvati dostojanstvo svih koji su pogođeni tragedijom", kaže na kraju Žana Pavlović.
Obitelji preminulog dječaka uputila je iskrenu sućut.
