Sv. Fabijan i Sebastijan mučenici su iz prvih stoljeća kršćanstva, tj. iz mučeničke ere kršćanstva. U to vrijeme, naime, kršćanstvo je često bilo progonjeno i bilo je katkada već to dovoljno za smrtnu osudu ako se za nekoga utvrdi da je kršćanin. Vijest o njihovom mučeništvu i kako se to dogodilo slali su drugim kršćanskim zajednicama. Tako su mučenici bili ne samo ponos svoje zajednice, nego su bili i čvrsta veza među različitim, često veoma udaljenim, kršćanskim zajednicama. Vremena progonstva za Crkvu su uvijek teška vremena, ali i razdoblja naročitog blagoslova. Broj tolikih mučenika koji za vjeru položiše živote bio je uvijek jedan od snažnih dokaza da je kršćanstvo božanskog porijekla.
Sveti Fabijan je bio papa. Izabran je za papu tako što je, došavši da vidi tko će biti novi papa i stojeći među mnoštvom koje je biralo kandidate, doletio golub i spustio se na njegovu glavu, a narod je uzviknuo: ''Fabijan je Papa!'' Četrnaest je godina upravljao rimskom Crkvom. Podijelio je zajednicu na sedam pokrajina kojima je upravljalo sedam pokrajinskih đakona, a jedan je od njih bio i sveti Lovro. Njima je dodijelio i sedam podđakona kao tajnike da sakupljaju podatke i bilježe djela mučenika. Fabijan je počeo izgrađivati podzemne grobnice, danas poznate kao Kalistove katakombe. Ubijen je u progonima 250. godine (odsječena mu je glava), te je pokopan u Kalistovim katakombama. Zaštitnik je kovača, ljevača i lončara.
O mučeništvu sv. Sebastijana sačuvane su dvije poslanice: jedna je slavnog kartaškog biskupa sv. Ciprijana, a druga Rimske crkve. I jedna i druga prikazuju nam sv. Fabijana kao mučenika koji daje primjer vjere i jakosti.
Sveti Sebastijan je živio u 3. stoljeću, a rođen je u Milanu. Bio je vojnik u službi cara Dioklecijana i potajni kršćanin. Kao rimski vojnik mogao je doći do kršćana koji su u tamnici čekali pogubljenje te im je tajno prenosio poruke i blagoslove. Kada je njegovo djelovanje otkriveno, Dioklecijan ga je osudio na smrt tako da su ga gađali sa strijelama. 20. siječnja 288.godine, prema jednoj predaji, misleći da je mrtav pristupila mu je kršćanka imenom Irena kako bi ga pokopala, međutim, on je bio živ. Odnijela ga je kući te ga njegovala dok nije ozdravio. Sebastijan nije htio završiti kao bjegunac od mučeništva pa je opet pošao u carsku palaču u susret samom caru. Car se strašno prestrašio misleći da pred sobom vidi duha. Došavši k sebi i uvjerivši se da pred sobom ima živa čovjeka dao ga je umlatiti i baciti u jedan kanal. Odande su ga kršćani izvukli i pobožno sahranili u katakombama. Kasnije mu je u Rimu podignuta veličanstvena bazilika. Sebastijan se časti kao zaštitnik od kuge i drugih zaraznih bolesti.
Suzaštitnik Žrnovnice
Sveti Fabijan i Sebastijan suzaštitnici su župe Uznesenja BDM u Žrnovnici. Crkvica posvećena ovim svecima nalazi se na Mosoru iznad Privora. Svake godine u crkvici se održava misa 20. siječnja, no zbog epidemioloških mjera danas će biti sužena u župnoj crkvi s početkom u 14 sati.
Crkvica posvećena dvojici svetaca izgrađena je na padinama Mosora iznad naselja Privor i to tijekom 17. i 18 stoljeća, porušena u rujnu 1943. godine, a njezina obnova je trajala od 1992. do 1994.
Okoliš crkvice potpuno je devastiran u velikom požaru 2017.godine, ali crkvica je ostala netaknuta. Vrijedni župljani pobrinuli su se za uređenje okoliša i sadnju novih čempresa.
Krajem 17.i početkom 18.st. kada je crkvica izgrađena, vladala je kuga koja se u naše krajeve širila s Istoka. A upravo zbog kuge dozivali su vjernici Svetog Fabijana i Sebastijana, zaštitnike od kuge i drugih zaraznih bolesti. Prošnjom vjernika i zagovorom moćnih svetaca tu je i zaustavljena.