Prošlo je više od 10 godina otkad nas je napustila Nora Šitum, djevojčica koja je osvojila srca cijele Hrvatske, a za čije je liječenje u samo nekoliko dana prikupljeno više od 8 milijuna kuna. Hrabra Nora fora strašni lav, kako ju je javnost od milja zvala, nažalost, nije uspjela dočekati početak liječenja u Philadelphiji. Njena borba završila je 20. ožujka 2013. u tamošnjoj dječjoj bolnici.
Norini roditelji, Đana i Ivica Šitum, nakon dolaska iz Amerike pokrenuli su Zakladu "Nora Šitum" u spomen na svoju djevojčicu i kao zahvalu svima koji su nesebično pomogli da bi njihova Nora otputovala u Ameriku, a već punih deset godina u njeno ime nastavljaju pomagati djeci koja se liječe od malignih bolesti te njihovim roditeljima.
Đana, koja je upraviteljica zaklade, u velikom intervjuu za 24sata otkrila je sve o radu zaklade, kako se nosi s tugom, koja ne prestaje, te kako je život posvetila pomaganju bolesnoj djeci.
- Roditeljima djece oboljele od malignih bolesti najčešće pomažemo financijski jer im je to najpotrebnije. Samo liječenje u bolnici ne košta, no sve ostalo stoji vrlo mnogo. Djeca dolaze u Zagreb na liječenje, koje je dugotrajno, pa se roditelji moraju preseliti, plaćati podstanarski stan, otvoriti bolovanje... Djeci kupuju dodatke prehrani, higijenske potrepštine, a primanja roditelja su smanjena. Život se okrene naglavačke, ali on ne staje i obaveze idu. Mnogo je obitelji koje su socijalno ugrožena skupina, a još kad se dogodi bolest, situacija je nepodnošljiva. Takve su nam obitelji uvijek prioritet. A pomagali smo svima koji su nam se obratili za pomoć bez obzira na to iz kojeg su dijela Hrvatske. Djeci koja se liječe u Zagrebu, Splitu, Rijeci… nije važno odakle je tko, važno je da možemo pomoći i potrudimo se da to uvijek i učinimo. Moram priznati da i dan danas odlazim do bolnica ili gdje god je potrebno kako bih se našla s roditeljima koji me kontaktiraju i porazgovarala s njima. Nekima nije potrebna nikakva pomoć nego samo žele razgovarati s nekim tko je sve to prošao na svojoj koži i tko ih razumije. Nikad neću zaboraviti jednu mladu mamu koja mi je mogla biti kći po godinama, a došla je s tromjesečnom bebom na Rebro. Našle smo se na zidiću u 22 sata jer je dojila bebu i čekala je da zaspi, pa nije mogla ranije izaći. U opskurno doba noći mi smo sjedile ispred bolnice, razgovarale, plakale i grlile se - počela je priču Đana Atanasovska.
'Samo da je tu'
Ona i suprug Ivica doživjeli su najveću noćnu mora svakog roditelja.
- Nismo, nažalost, ni prvi, a ni posljednji. Svi koji su to doživjeli razumiju i znaju kolika je to bol i praznina. Nije nam rad u zakladi pomogao da se nosimo s tugom jer tugu ništa ne može ublažiti niti umanjiti. Ali dala nam je neku plemenitu svrhu jer, svaki put kad ispisujem ime naše zaklade, ispisujem Norino ime i ona kroz to živi. U njeno ime pomažemo djeci koja se bore s istom bolesti s kojom se i ona borila, pa je njena borba dobila barem neki smisao. Iako kao roditelj nikad ne vidiš smisao i preuzeo bi sve na sebe, samo da je ona još tu. Ali, nažalost, život je htio drugačije - govori Đana.
Norina misija, a i njihova, dodaje, žive kroz Norinu zakladu.
- Mi najbolje znamo što djeca i roditelji proživljavaju kad je riječ o bolesti jer smo to prošli na svojoj koži, a jednako tako znamo i koliko znači pomoć dobrih ljudi onda kad ti je to najpotrebnije. Bez dobrote mnogih ljudi Nora nikad ne bi dobila priliku otići u Ameriku na liječenje. Suprug i ja odlučili smo vratiti barem dio te dobrote koju smo i sami osjetili te nastojimo to činiti kroz Norinu zakladu. Mnogo je djece u potrebi i sretni smo svaki put kad nekome možemo pomoći jer znamo koliko je to važno - otkriva Đana.
Uz njih su sve ove godine, kaže, njihovi dragi volonteri, obitelj i prijatelji, koji daruju svoje vrijeme za one kojima je to najpotrebnije i na tome su im ona i suprug Ivica neizmjerno zahvalni.
- Izazovno je voditi zakladu volonterski jer uz obitelj i posao ne preostaje mnogo vremena. No kad je nešto dio tebe, onda to ne doživljavaš kao posao ili obavezu nego s tim dišeš i živiš svaki dan, pa ništa nije teško. Kako sam rekla na početku, ljubav je to koja nosi Norino ime - kaže nam Đana.
'Dugo ne idem na pogrebe'
U ovih deset godina Zaklada "Nora Šitum" organizirala je vrlo mnogo javnozdravstvenih manifestacija, koje su uvijek namijenjene djeci i na kojima im se redovito pridruže djeca koja su se liječila, a danas su dobro.
- Vjerujte mi da nema ništa ljepše od toga kad vam dođu roditelji s djecom koja su se liječila i vidite ih vesele, zdrave i sretne. Organizirali smo mnogobrojne sportske, kulturne, glazbene manifestacije, konferencije i okrugle stolove za stručnu javnost, pružamo odnedavno i stručnu psihološku pomoć za roditelje oboljele djece (kad roditelji to od nas zatraže) i kontinuirano financijski pomažemo jer su potrebe za tim vrlo velike i često nam se roditelji obraćaju za pomoć - dodaje.
U radu njihove zaklade pomažu im, kako kaže, i dragi ljudi koji prepoznaju njihov rad te im uplaćuju donacije, koje usmjeravaju za pomoć djeci i roditeljima u potrebi.
- Dobri ljudi najveće su bogatstvo koje možete imati u životu, a u radu zaklade uvijek nam je najteže kad nam jave da je umrlo dijete koje smo poznavali i čije roditelje poznajemo. Uplaćivali smo nekoliko puta donacije za pogrebne troškove i težeg od toga nema. Svjesna sam da je i to jedan od mogućih ishoda kad se djeca liječe od maligne bolesti, ali na to se nikad ne možete naviknuti. Bila sam sa suprugom na nekoliko pogreba djece koju smo poznavali, ali već dugo ne idem na pogrebe jer jednostavno ne mogu. Pola mene ode s njima, uvijek se sjetim Norina pogreba i jednostavno ne mogu. Puno toga mogu i držim se, ali ovo nikako ne - govori Đana.
Njena se Nora liječila na Rebru, a onamo Đana i njeni prijatelji te volonteri već 11 godina djeci koja se ondje liječe nose darove za Svetog Nikolu. To je silno veseli jer se i njena Nora radovala kad je dobila dar na odjelu.
- A svaki njihov osmijeh uljepša vam dan. Darove nosimo u tri bolnice, ali Rebro je meni uvijek posebna priča jer imam neobičan osjećaj pripadnosti kada dođem na taj odjel. Tako će, vjerujem, biti do kraja života. Poznajem većinu medicinskih sestara, liječnike, čistačice i svaki put kada dođem, grlimo se i razgovaramo. Bilo je nekih godina kad bih se slomila i skrivala suze ispod maske, ali uglavnom se dobro držim. Ako osjetim jednog dana da više ne mogu, to će biti znak da netko drugi mora preuzeti. Ali za sada guram - kaže.
Sretna je, navodi, svaki put kad nekome može pomoći jer zna koliko to ljudima znači.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
Djeci oboljeloj od malignih bolesti kojima pomaže Zaklada "Nora Šitum" možete pomoći uplatom donacije na ZAKLADA NORA ŠITUM, ULICA MIROSLAVA KRALJEVIĆA 3, ZAGREB, IBAN: HR3723900011101314119
