Na konferenciji za novinare ispred stare slike Gospe od Milosti u sakristiji samostanske Crkve Svetog Frane u Zadru, fra Stipe Nosić jutros je iznio tvrdnju da je tu sliku izradio Blaž Jurjev (? - 1450.).
Riječ je o slici (ulje na drvu, dimenzija 335,5 x 254 cm), koja predočuje Blaženu Djevicu Mariju koja pod svojim plaštem ima brojne svece i svetice u raju, ali i brojne muškarce i žene na zemlji. Motiv je poznat, a slike sa sličnim detaljem nazivaju se „Gospa od Milosti", „Gospa od Milosrđa" ili „Milosrdna Gospa". O toj slici pisalo je više povjesničara umjetnosti i atribuiralo je uglavnom talijanskim slikarima.
Iz arhivskih dokumenata, po tumačenju Nosića, ipak izlazi da je riječ o oltarnoj slici, koju je naslikao hrvatski slikar Blaž Jurjev i oporučno 1448. ostavio franjevcima. Slikar je umro prije nego je sliku završio, pa je ona nedovršena postavljena na oltar u kapelu pokrajnje crkvene lađe. Nekoliko desetljeća kasnije, kako odaju sačuvani dokumenti, darovima dviju žena ona je „ukrašena". Na tom oltaru stajala je nekoliko stoljeća, a u arhivskim dokumentima oltar je nazivan: „Oltar Gospe od Milosti", oltar „Ara celi" ili „Altare privilegiato" (privilegirani oltar).
Riječ je o jednoj od većih slika tehnikom uljem na drvu u Hrvatskoj i o slici koja se može nazvati najteološkijom umjetničkom slikom na južnoslavenskim prostorima. Na njoj je u fokusu scene Marija, predočena kako sjedi među svecima i sveticama na kraljevskom prijestolju, okružena vijencem anđela u obliku mandorle, a u krilu joj je Božji Sin - Isus. Gospa je u kraljevskoj pozi, i dok desnom rukom pridržava Sina, lijevom ispruženom spremna je zagrliti mnoštva ljudi koja su predočena na slici. A na slici je Crkva u dva prikaza, kao Crkva zemaljska i kao Crkva nebeska, piše 057 info.
Uz svetačke likove, koji tumače teološku poruku slike, autor je u alegorijskom prikazu ocrtao i vezu s lokalnom zajednicom i regionalnim političkim prilikama. Prema Nosiću, slika ima jaku poveznicu sa Zadarskom franjevačkom crkvom, koja je proglašena bazilikom još 1280., i s mirovnim sporazumom, takozvanim „Zadarskim mirom", kojeg je Ugarsko-hrvatski kralj Anžuvinac Ludovik I. s. Mletačkom Republikom 1358. potpisao u sakristiji te crkve. Autor je svoj autoportret ugradio u lik Svetog Franje Asiškog u Crkvi zemaljskoj. Radi se o umjetniku, koji se prema vlastitoj želji, zapisanoj u njegovoj oporuci dao sahraniti u franjevačkom habitu u crkvi Svetog Frane. To odaje da je bio član Franjevačkog svjetovnog reda, a njegova veza s franjevcima očita je i po franjevačkim svecima na slici. Na njoj se posebno ističu sveci toga reda, a većina njih povezana je s Anžuvincima.
Da je kod slike Gospe od Milosti riječ o slici iz oporuke Blaža Jurjeva potvrđuje jedna od više odluka zapisanih u njoj, koja se odnosi na franjevce i na Crkvu Svetog Frane, gdje piše: „Item legavit etiam dicte ecclesie omnem suum laborem positum in una palla per ipsum testatorem per dicta ecclesia." (Također istoj crkvi ostavlja sav svoj rad koji je uložio isti oporučitelj u jednu palu za tu crkvu).
Po tumačenju Nosića, slika Blaža Jurjeva, koju je on naslikao i oporučno ostavio franjevcima, nije izgubljena nego je to slika Gospe od Milosti. Više činjenica u vezi s tom slikom govori u prilog autorstvu Blaža Jurjeva. Kod slike je riječ o oltarnoj slici, izrađenoj na drvu, na materijalu na kojem je ovaj umjetnik uglavnom radio. Sliku krasi više karakterističnih detalja koji se nalaze i na drugim Blaževim slikama. Njegovo autorstvo na neki način potvrđuje i pas u kojemu se prepoznaje stara hrvatska autohtona pasmina Posavskog goniča.
Po fra Stipi Nosiću, koji je izradio i tumač mogućih likova slike, tematika, figure i poruke slike upućuju na rad ovog glasovitog slikara koji je zasigurno dobro poznavao teologiju i franjevačku povijest. Sakralni opus Blaža Jurjeva i njegov rad po franjevačkim samostanima i crkvama idu Nosićevoj tvrdnji u prilog.
