[P]rirodne katastrofe čine se sve učestalijima, a ljudi su u sve većem strahu od njihovih posljedica unatoč tome što se tehnologija neprestano razvija. Međutim, je li tomu uistinu tako?
Nedavna podrhtavanja tla na području Republike Hrvatske i susjednih zemalja privukla su pažnju javnosti, strah je sve veći od moguće (veće) katastrofe, ali mnogo je faktora koji utječu na percepciju javnosti. Slabija upućenost nekada može uzrokovati bespotrebnu paniku, jednako kako može rezultirati i većim gubicima u trenucima kada katastrofa zaista i pogodi.
Što su potresi i kako nastaju?
Potresi su iznenadne i razmjerno kratke vibracije Zemljine kore, nastaju pomicanjem litosfernih ploča, a iako traju samo nekoliko sekundi mogu izazvati katastrofu. Znanstvena disciplina koja ih proučava naziva se seizmologija.
Mjesto nastanka potresa u dubini Zemlje naziva se hipocentar, a mjesto na Zemljinoj površini na kojemu se osjeti najjači udar naziva se epicentar. S obzirom na hipocentar, potresi mogu biti plitki, srednji i duboki.
Nisu svi potresi prirodnog postanka, pa tako postoje i oni čiji je uzrok čovjekovo djelovanje. Primjerice, testiranje oružja, rudarenje i ostale eksplozije mogu uzrokovati podrhtavanja, ali uglavnom su prirodni potresi oni koji privlače pažnju. Među takvima, najjači su oni tektonski koji nastaju pomicanjem litosfernih ploča. Potresi mogu nastati i uslijed vulkanskih erupcija, a najslabiji prirodni potresi su urušni koji nastaju na mjestima urušavanja, odrona ili klizišta.
Čak 80% svjetskih potresa događa se u cirkumpacifičkom području koje obuhvaća rubne dijelove Tihog oceana, a odgovara granicama Tihooceanske litosferne ploče. Zanimljivo, to je ujedno i područje svih dubokih potresa (hipocentar je na dubini većoj od 300 kilometara).
Područje Republike Hrvatske dio je mediteransko-transazijskog područja (15% svjetskih potresa) koje obuhvaća kolizije Afričke i Indijske s Euroazijskom litosfernom pločom. Do potresa na našem području dolazi uslijed podvlačenja Afričke litosferne ploče pod Euroazijsku.
Kada će pogoditi idući potres i koliko će biti jak?
Magnituda, odnosno količina oslobođene energije, i intenzitet dvije su mjere koje se proučavaju kod potresa. Prva se mjeri Richterovom ljestvicom, a druga uglavnom Mercalli Cancani Siebergovom ljestvicom.
Važno je razlikovati ove dvije mjere jer one nemaju jednaku važnost s obzirom na ljudski život. Magnituda je količina oslobođene energije u mjestu gdje je potres nastao (hipocentar) i onda sama po sebi ne mora predstavljati problem za ljude jer ako se dogodi jaki potres usred nenaseljenog područja, takav neće biti smrtonosan ili imati posljedice koje su važne za nastavak ljudskog života.
S druge strane, intenzitet se mjeri subjektivno i prikazuje se opisno što znači da je puno primjenjiviji na konkretnim primjerima jer upravo on označava kakve su posljedice za određeno područje te koliko će potres utjecati na ljudske živote. Plići potresi najčešće su oni jačeg intenziteta, dok intenzitet opada kako raste dubina hipocentra.
Unatoč tome što se ljudska vrsta neprestano razvija, a na taj način rastu i tehnološka dostignuća, potrese još uvijek nije moguće predvidjeti. S obzirom na kretanje litosfernih ploča i na povijesnu rasprostranjenost potresa, može se reći u kojim će područjima doći do potresa, ali nemoguće je predvidjeti vrijeme, jačinu i intenzitet.
Potresi u Hrvatskoj
U usporedbi s najjačim potresima diljem svijeta, čija bi vrijednost po Richterovoj ljestvici premašivala i iznos od 8, na ovom području dosad nije zabilježen takav slučaj. Međutim, to ne znači da ne postoji perspektiva da se takvo što ne dogodi. Dapače, nepredvidivost potresa uči nas da se ne smije brzati sa zaključcima.
Za razliku od relativno mirnijeg prostora istočnog dijela Kontinentalne Hrvatske, Primorska Hrvatska mnogo je aktivnija po pitanju potresa. Osim što su potresi na području Dalmacije učestaliji u odnosu na neke druge dijelove države, oni su prosječno i nešto snažniji.
Posebni naglasak treba staviti na šire dubrovačko područje koje sa sjeverne strane omeđuje rijeka Neretva - gotovo da odgovara granicama Dubrovačko - neretvanske županije. Naravno, političke granice ne smiju se gledati u ovakvim promatranjima jer potresi i van države, ukoliko su dovoljno snažni, mogu utjecati na događaje unutar nje.
Drugo značajnije područje prostire se srednjodalmatinskom zagorom, od Sinja preko Imotskog do Vrgorca i područje Mosora, te dijelom srednjodalmatinskog priobalja, s naglaskom na trogirsko područje.
Koliko smo spremni za katastrofalni potres?
S obzirom na povijesne događaje, moguće je očekivati da će i područje Republike Hrvatske, posebice južni dio, u određeno vrijeme ponovno pogoditi neki razorniji potres, a pitanje je jesu li stanovnici tih područja infrastrukturno i logistički spremni nositi se s posljedicama moguće prirodne katastrofe?
Treba se samo prisjetiti drugih prirodnih nepogoda koje su pogađale ovo područje, od poplava do požara, a u to vrijeme građani su bili sve samo ne spremni, stoga je teško za očekivati da bi išta drugačije bilo i u potresnim situacijama.
Za kraj, valja napomenuti da je brzina širenja informacija najčešće ono što prividno prikazuje da se potresi pojavljuju sve učestalije. U današnje vrijeme, informacija o potresu dolazi u realnom vremenu i nadohvat je (gotovo) svačije ruke, dok je kroz povijest bilo potresa za koje većina svjetskog stanovništva ne bi ni znala - ne zato što se nije dogodio, već zato što ljudi nisu imali pristup takvoj vrsti informacije.
