Od davnine sve do današnjih dana u Vrlici se njeguje običaj da u Velikom tjednu grupa muškaraca pripadnika Bratovštine Čuvara Kristova groba sudjeluje u obredima i ophodima Velikog tjedna, čuvajući Kristov grob, zbog čega se zovu grobari. Ovaj je običaj postao ne samo crkvena manifestacija već i povijesna i kulturna baština hrvatskog katoličkog puka vrličkog kraja.
Arambaša je zapovjednik grobara i sve se aktivnosti pdvijaju preko njega. Grobarom se može postati tek od 18 godina. Uvjet je da grobar mora biti aktivni kršćanin. Na Veliki četvrtak grobari se sastaju kod župne kuće gdje nakon ispovijedi slijedi zajednička večera. Potom se održava misa u crkvi Gospe od Ružarja koja uključuje obred pranja nogu i procesiju gdje se sveti sakramenat prinosi grobarima. Na Veliki petak ide se put križa kroz grad Vrliku, a iza toga slijedi čitanje muke, zatim otkrivanje i ljubljenje križa počevši od svećenika preko grobara do ostalog prisutnog puka. Grobari se za ovo vrijeme izmjenjuju na straži. Ovdje je riječ o dubokom vjerskom osjećaju i predanosti čuvanja presvetog tijela Isusova u razdoblju od polaganja u grob do uskrsnuća. Čitav postupak čuvanja Kristova groba odvija se u strogom i ozbiljnom ozračju, u tradicionalnim narodnim nošnjama vrličkog kraja, s tradicionalnim oružjem kojim su Vrličani stoljećima branili svoj dom i svetu katoličku vjeru i njena načela. Kršni momci i snažni muževi uljepšavaju otajstvo muke i smrti, Uskrsa i pobjede. Na Veliku subotu bdijenje počinje u 23 sata. U toku mise kada bude Slava Bogu grobari bježe i napuštaju grob te izlazeći iz crkve zapjevaju i zapucaju kuburama te se potom vraćaju natrag slušati misu.
Na sami Uskrs, Čuvari Kristova groba ili grobari dolaze u špaliru pred crkvu i ulaze na misu, a svoju službu završavaju iza mise kada pred crkvom plešu vrličko kolo u znak pobjede Krista uskrsloga nad zlom i grijehom. Vrličko ili kako se još naziva nijemo kolo je zaštićeno od strane UNESCA kao nematerijalna kulturna baština.
