Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC), koja djeluje pod WHO-om, jasno ukazuju na rastuće probleme, s 14,1 milijun novih slučajeva i 8,2 milijuna smrti diljem svijeta 2012. na 20 milijuna novih slučajeva i 9,7 milijuna smrti deset godina kasnije. Ujedno, IARC predviđa da će do 2050. godine biti više od 35 milijuna novih slučajeva raka, što je povećanje od 77 posto u odnosu na razine iz 2022. te da će se smrtnost gotovo udvostručiti od 2012., na više od 18 milijuna.
Kao ključne razloge za takve crne prognoze, IARC navodi da su uporaba duhana, konzumacija alkohola i pretilost ključni faktori, kao i starenje i rast stanovništva, prenosi Guardian.
Predviđa se da će države s najvišim prihodima zabilježiti dodatnih 4,8 milijuna novih slučajeva do 2050., a države s nižim prihodima istovremeno će svjedočiti najvećem proporcionalnom povećanju slučajeva. Smrtnost od raka u tim zemljama bi se mogla gotovo pa udvostručiti.
Istraživanje obuhvaća 185 zemalja i 36 vrsta raka te pokazuje da je deset vrsta činilo otprilike dvije trećine novih slučajeva i smrti diljem svijeta 2022.
Rak pluća najčešće se dijagnosticira, čineći 12,4 posto novih slučajeva i 18,7 posto smrti. Rak dojke kod žena drugi je najčešći oblik karcinoma, ali dok čini 11,6 posto slučajeva, uzrokuje manje od sedam posto smrti. Ostali glavni uzroci smrti uključuju rak crijeva, jetre i želuca, piše N1.
Nejednakosti su posebno izražene u raku dojke. Žene u zemljama s nižim prihodima imaju 50 posto manju vjerojatnost da će im bolest biti dijagnosticirana od žena u zemljama s višim prihodima, izlažući ih na taj način mnogo većem riziku od umiranja. Dakle, ranija dijagnoza i tretman bi uvelike pomogli u smanjenju stope smrtnosti.
Unatoč tome što ga je moguće u potpunosti spriječiti, rak vrata maternice osmi je najčešći rak u svijetu i deveti najveći uzrok smrti od raka, odgovoran za 661.044 nova slučaja i 348.186 smrti. Najčešći je kod žena u 25 zemalja, od kojih je većina u subsaharskoj Africi.
Zaključak istraživanja je da se može više napraviti na prevenciji te da to gdje netko živi ne bi trebao biti razlog da ne dobije potrebnu zdravstvenu skrb.
