Međunarodni dan žena, 8. ožujka, službeno se obilježava svake godine od 1909. Počeo je kao dan prosvjeda i borbe za ženska prava, no s vremenom je postao dan kad 'nježnijem spolu poklanjamo cvijeće'. Izvukli smo podatke koji govore zašto bi ovaj dan trebao biti više od cvijeća, piše 24 sata.
Nasilje u obitelji
Žene čine čak 70 posto žrtava obiteljskog nasilja, a zbog straha ili stigmatizacije žrtava, na jedan prijavljeni slučaj nasilja u obitelji, neprijavljenih je čak 10.
U prvih osam mjeseci 2020. godine zabilježeno je 5.623 počinitelja prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno 5.623 osobe su primijenile fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, vršile su psihičko nasilje, spolno uznemiravanje ili su onemogućili žene da raspolažu osobnim prihodima, zajedničkom imovinom ili da se zaposle.
U prvih osam mjeseci 2020. godine procesuirano je 1.005 kaznenih djela nasilja u obitelji.
Od 1. siječnja do 1.listopada 2020. godine 16 žena ubili su njihovi partneri ili bliske osobe.
U 2020. godini prijavljeno je 168 silovanja. Njih čak 79 silovale su bliske ili otprije poznate osobe. Prijavljeno je i 16 pokušaja silovanja, 83 bludne radnje i 64 slučaja spolnog uznemiravanja. U svim tim slučajevima, žrtve su žene.
- Konkretno, s obzirom na broj počinjenih kaznenih djela „Silovanje“ na štetu obitelji kojih je tijekom 2020. godine počinjeno 84, za napomenuti je da su za njihovo počinjenje prijavljena 43 počinitelja. To znači da su počinitelji s više odvojenih radnji ostvarili isto kazneno djelo na štetu istog člana obitelji (ponovljeno silovanje) - kažu iz MUP - a.
Izvješće za cijelu godinu se objavljuje krajem ožujka, no na stranicama Ministarstva postoji kalendar nasilja. Ni dan prije Dana žena nije mogao proći mirno.
- U protekla 24 sata na području Republike Hrvatske iz domene nasilja u obitelji evidentiran je ukupno 31 događaj, od čega tri kaznena djela (za čl. 179. a Nasilje u obitelji KZ RH, na području PU krapinsko-zagorske, splitsko-dalmatinske i zagrebačke) i 28 prekršaja (za čl. 28 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na području PU brodsko-posavske, dubrovačko-neretvanske, istarske, karlovačke, krapinsko-zagorske, međimurske, osječko-baranjske, požeško-slavonske, primorsko-goranske, splitsko-dalmatinske, šibensko-kninske, virovitičko-podravske, zadarske i zagrebačke) - stoji na službenim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova.
Pandemija koronavirusa samo je pogoršala situaciju jer su žrtve ostale 'zatočene' s nasilnicima. Prema izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, u 2020. godini, nasilje u obitelji je poraslo za preko 40 posto.
- Može se nedvojbeno zaključiti da je došlo do porasta nasilja u obitelji i nasilja nad ženama u razdoblju od kada je proglašena epidemija bolesti COVID-19. Usporedba podataka Ministarstva unutarnjih poslova iz prvih 6 mjeseci 2019. godine i prvih 6 mjeseci 2020. godine ukazuje na porast kaznenih djela nasilja u obitelji za preko 40 posto. Statistički podaci za prvi i drugi kvartal 2020. godine pokazuju da je u drugom kvartalu, dakle nakon proglašenja epidemije, došlo do porasta nasilja u obitelji u odnosu na prvi kvartal u svim aspektima. Konkretno, porastao je broj počinitelja prekršaja nasilja u obitelji za 43 posto i broj žrtava za 44 posto, dok broj žrtava kaznenog djela nasilja u obitelji u drugom kvartalu bio za 12 posto veći nego u prvom. Lockdown je žrtvama obiteljskog nasilja uvelike ograničio pristup podršci ili bijegu, smještaju u sigurne kuće - navodi Pravobraniteljica.
Uz to, čak 6 županija nema Sigurnu kuću za žrtve obiteljskog nasilja. Riječ je o u Dubrovačko-neretvanskoj, Krapinsko-zagorskoj, Koprivničko-križevačkoj, Ličko-senjskoj, Virovitičko-podravskoj i Požeško-slavonskoj županiji. Vlada je dala obećanje inicijativi #SpasiMe da će se sigurne kuće otvoriti, no to obećanje nije ispunjeno. U Dubrovačko - neretvanskoj županiji je otvorena sigurna kuća u suradnji s Caritasom, no samo za 4 osobe.
Seksualno nasilje
Koliko se nasilje nedovoljno procesuira, govori i činjenica da je sve do 1.1.2020. godine, hrvatski zakon radio razliku između silovanja i spolnog odnošaja bez pristanka.
- Odnos bez pristanka znači, primjerice, kada žena padne u nesvijest ili je bolesna. Žena doživi prometnu nesreću i leži bez svijesti. Žena se opije, u alkoholiziranom je stanju i bez svijesti. Dođe netko i izvrši spolni odnos. Je li to benignije od onoga "da sam došao i rekao, ako mi ne daš, ja ću nešto učiniti tvojoj djeci"? Dakle, to je tretirano kao prijetnja. Trebamo se zapitati što je to zlouporaba položaja. Ja sam imala žrtve koje su rekle da su bile preplavljene strahom. Vidjele su da je on spreman na sve te nisu više znale što napraviti. Nisu vikale, govorile, branile se. Bile su skamenjene pa je praktično njegov spolni odnošaj, spolni odnošaj bez pristanka. Ali sve ovo što sam opisala, za mene su to silovanja - izjavila je tad sutkinja Lana Peto Kujundžić.
Ovom promjenom, zločini kao što su silovanje u braku ili opetovano grupno silovanje maloljetnice pored Zadra, zakonski se tretiraju kao silovanje, pa su podložni kazni zatvora od 3 pa do 10 godina. Veliki problem je i stigmatizacija žrtava kroz pitanja koja se ne bi trebala postavljati. 'Što si nosila?', 'Koliko si popila?' i 'Jesi li mu ičime dala povoda?' nisu pitanja koja bi se smjela postavljati, no postavljaju se, stoga žene rijetko prijavljuju seksualno nasilje.
- Seksualno nasilje spada u red zločina s najmanjom proporcijom prijava i prema podacima brojnih svjetskih istraživanja, na jedno prijavljeno silovanje dolazi između 15 i 20 neprijavljenih slučajeva - navodi Ženska soba.
Uz silovanje, svakodnevna pojava je i seksualno uznemiravanje. Gotovo da ne postoji žena koja nije doživjela neželjene dodire i neprimjerene komentare na ulicama, javnim prostorima, u školama i fakultetima, na radnim mjestima.
- Zbog načina tretiranja problema te problema vezanih uz dokazivanje, o ovim oblicima nasilja možemo najčešće saznati samo iz osobnih razgovora, izvještaja ženskih nevladinih organizacija i rezultata istraživanja. Svjetski podaci pokazuju da je 30% djevojaka doživjelo neželjenu seksualnu pažnju od minimalno jednog profesora / instruktora / predavača na fakultetu - piše Ženska soba.
Upravo to seksualno nasilje i uznemiravanje obilježilo je početak 2021., uz pokret 'Nisam tražila'. Inicijatorice pokreta zaprimile su preko 3.000 mučnih svjedočanstava iz regije, a afere su protresle i zagrebačko Sveučilište. Stiglo je više od 60 prijava: 29 na Akademiji dramske umjetnosti, 15 na Akademiji likovnih umjetnosti, 12 na Veterini te 7 na Filozofskom. Nažalost, većina slučajeva neće doživjeti sudski epilog jer je rok za prijavu seksualnog uznemiravanja 3 mjeseca od incidenta.
Menstrualno siromaštvo
Trećina žena u Hrvatskoj prisiljena je štedjeti na ulošcima, jer su im preskupi. Dio njih zbog previsokih cijena kupuje manje kvalitetne menstrualne potrepštine, dok više od 10 posto građanki Hrvatske ni nije u mogućnosti kupiti dovoljno uložaka da bi ih redovito mijenjale. Podjednak postotak njih ne može si priuštiti uloške uopće, otkrilo je istraživanje provedeno u Hrvatskoj krajem 2020. godine.
Više od trećine ispitanica (36.4 posto) navelo je da im se događa da moraju kupiti manje kvalitetne menstrualne potrepštine zbog njihove cijene, pri čemu 8.3 posto navodi da je to često, a 28.1 posto ponekad.
Više od 10 posto ispitanica je navelo da im se događa da nemaju dovoljno menstrualnih potrepština da ih mogu promijeniti kad god žele (11.9 posto), kao i da si ne mogu priuštiti menstrualne potrepštine (11.9 posto).
Njih 10 posto bilo je u situaciji da si ne može priuštiti lijekove za smanjenje boli tijekom menstruacije, a 8.8 posto je navelo da im se događa situacija da uložak/tampon ne promijene duže od 6-8 sati jer si ne mogu priuštiti više menstrualnih potrepština.
Manji udio ispitanica je bio u situaciji da su morale posuditi menstrualne potrepštine od prijateljice ili nekog drugog jer si ih nisu mogle priuštiti (4.7 posto).
Više pročitajte ovdje.
