Makarska je jedan od najjačih primjera koristi od održavanja, popravljanja, uređivanja i nadograđivanja županijske Lučke uprave po mjestima Srednje Dalmacije. Jer tu je izgrađen golemi, dugi lukobran koji se zakrivljuje na svome vrhu i tako potpuno zatvara makarsku luku.
Taj zahvat je učinjen jer je Makarska godinama u teškim problemima s pomorskim prometom, vezivanjem brodica, jedrenjaka za turizam, jedrilica, nautičara… Bura je najveći neprijatelj Makarana. Ali tako je postala i neprijatelj stanovnika Brača, najviše Sumartina preko puta na jugoistočnoj strani Brača. A ta je veza bitna jer je kratka i idealna pogotovo otkako je izgrađen autoput i tunel kroz Biokovo. Znači mnogi su putevi doživjeli promjenu pa se na Brač lakše može prebaciti ako se koristi Makarsku i vezu sa Sumartinom zaobilazeći gužve u Splitu.
Naravno da je makarska bura poznata gotovo kao i senjska tako da nema tog lukobrana koji bi otklonio te probleme. Ali ipak situacija se poboljšala. A lukobran je Makaranima dobro došao i kao privezište za mnoge jedrenjake koji nahrupe ljeti. Osim toga, preokret se odmah osjetio, čim je izgrađen lukobran, Makarska je skočila na svim nautičkim kartama svijeta i povećao se osjećaj sigurnosti pa tako i promet usmjeren prema Makarskoj.
Makarska, kao i cijelo Makarsko primorje čiji je centar, pojam je za kilometarske šljunčane plaže obrubljene borovima. Doista, u samome gradu, u uvali Donja luka, možete pronaći svoj komadić žala na 1500 metara dugoj plaži! Nije zato čudo da je turizam u Makarskoj najžešća grana.
I u tom smislu stotinjak novih vezova na novoizgrađenom lukobranu veliki je doprinos makarskom turizmu koji je uvijek zauzimao značajno mjesto u ponudi srednje Dalmacije. Bit će su prve preteče makarskog turističkog buma bili još i stari Slaveni kad su, onako zadihani od duga puta preko Karpata, stigavši na Biokovo, bacili pogled prema moru, digli ruke u zrak i sjurili se dolje: Stigli smo doma!
Naravno, Makarska je živjela i prije, još od neolitika, preko antike pa dalje, a njome su gospodarili i Venecija i Turci, Francuzi i Austrougari. Danas su svi ti nekadašnji vladari tek rado viđeni gosti u nekom od bezbroj hotela. Daleko je, pod zaštitom svetoga Klementa, Makarska dogurala od nekadašnjeg obližnjeg sela Makar.
Ugnijezdila se udobno, u prirodnoj uvali između dvaju poluotoka, Osejave i Svetoga Petra, gdje je, u miru zgrade svjetionika, radio na starim dalmatinskim napjevima i maestro Ljubo Stipišić, poznat i kao Gibonnijev tata. Makarska rivijera obuhvaća stotinjak kilometara sve samih vrhunskih plaža – od Brela na zapadu pa do Gradaca na istoku, s Tučepima, Podgorom, Živogošćem, Igranama, Brelima, Baškom Vodom i drugim romantičnim mjestima u sredini.
No osim za kupače, Makarska je odredište za planinare i sve ljubitelje prirode jer nad njom se uzdiže veličanstveno Biokovo, zaštićeni park prirode, prošaran najdubljim ponikvama u Hrvatskoj i nakićen jedinstvenim ljekovitim i aromatičnim biljem. Uspon na vrh, na Svetoga Juru i njegovih 1762 metra visine, vrijedi svakoga metra. Kao i spuštanje dolje, moru. Tim putom spušta se strelovitom brzinom i bura, pogotovo preko Vrulje, mjesta gdje biokovske stijene uranjaju u more u strmini dubokoj 288 metara. A ispod, u moru, kako ime kaže – podmorski izvori vode.
Makarska je, osim po školjkama i Malakološkom muzeju sa svojih deset tisuća primjeraka, poznata i kao sportsko središte mladih i u tome drži dugu tradiciju, bez obzira na vrstu sporta. Odiše očito mladim duhom i zdravljem: mnoga su djeca tuda prošla i mnogi su se roditelji u Makarsku vraćali. Kao i poznati nogometaš, inače rođeni Makaranin, Alen Bokšić.
