Zaključana vrata kaštelanske ribarnice stoje već nepune četiri godine. U gradu u kojem je registrirano 29 ribarskih obrta neprihvatljiva je činjenica kako ne postoji ribarnica. Postojeću ribarnicu zatvorila je veterinarska inspekcija zbog nezadovoljavanja uvjeta za rad, iako je ribarnica netom bila obnovljena. Grad Kaštela već četiri godine traži adekvatan prostor za ribarnicu, te ističu kako nisu odustali od gradske ribarnice.
''Ribarnica je zatvorena jer nije zadovoljavala minimalne tehničke uvjete za rad, a prije toga su uložena znatna sredstva za obnovu ribarnice. Nakon obnove ribarnica je nakon dvije godine zatvorena. Nama nije jasno kako jedan Grad Kaštela ne može poduzeti potrebne mjere da bi ta ribarnica zadovoljila minimalne tehničke uvjete. Grad ima volje za pomoći ali nema rješenja'', pojašnjava nam Mario Bartulin ribar iz Kaštel Starog.
Iz Gradske uprave poručuju kako su svjesni da je za grad od četrdesetak tisuća stanovnika potrebno graditi centralne tržnice i ribarnice jer se tako osiguravaju normalni urbani standardi, pristup, parking, sanitarni i svaki drugi uvjeti u trgovini hranom. No, u Kaštelima postoji tradicija prodaje na lokalnim trgovima (Brcima) i prostorima oko njih.
"Grad Kaštela svih ovih godina održava i podiže standarde na mjesnim tržnicama dok god postoji interes i potreba za takvom vrstom prodaje uz simboličnu ili nikakvu naknadu za prodaju na tržnicama", poručuju iz Grada.
Ribari nude ideju postavljanja montažnih objekata na porat u Kaštel Starom ili na nekom drugom mjestu u Kaštelima dok se ne pronađe adekvatno rješenje s kojim se ne slaže Grad Kaštela pa navode kako je lokalna lučica u Kaštel Starome rekonstruirana i izgrađena prije dvije godine, pod upravom je Županijske lučke uprave i nikakvim projektom nije predviđena izgradnja ili postavljanje bilo kakvih dodatnih objekata.
Bilo kakvi dodatni objekti zahtijevaju rekonstrukciju lukobrana, instalacija struje, vodoopskrbe i odvodnje i takvo što nije ni opravdano ni realno, pojašnjavaju.
"Ribarnica ne mora biti isključivo u Kaštel Starom. Imamo sedam Kaštela, razne trgove i puno gradskog prostora. Ta ribarnica može biti u bilo kojem Kaštelu samo neka postoji'', pojašnjava Branko Matković profesionalni ribar iz Kaštel Kambelovca.
Ribarnica stara 96 godina naprasno je ukinuta, a s njom i tradicija kupovine ribe na peškariji. Ribari su primorani ići u Trogir ili Split, a domaći čovjek nema gdje kupiti frišku ribu. Stoljetna tradicija ukinuta je u jednom danu, a s njom nije nestala samo riba nego i tradicija i način života.
''Ovdje je prije bilo puno više šušura, domaćih ljudi koji su dolazili po ribu, proćakulali, popili kavu. Sad je to sve zamrlo. Mi smo primorani prodavati ribu na okolnim tržnicama, ili s broda. Devedeset šest godina tu se prodavala riba i sad odjednom nema uvjeta za rad. Iz Grada kažu da je prostor mali , pa kako skoro 100 godina nije bio mali za ribare koji su tu prodavali. Mi smo šesti grad po veličini u Hrvatskoj, dičimo se Kaštelanskim crljenkom i turizmom, a nemamo ribarnicu. Nije u redu nešto zatvoriti, izbaciti ljude na cestu i ne pronaći adekvatan prostor. Jedna godina, dvije godine ali mi već četiri godine čekamo neko rješenje'', priča nam Matković.
Grad Kaštela godinama traži adekvatan prostor u blizini koji bi mogao dugoročno biti uređen za potrebe tržnice. Nažalost takvog prostora za sada nema.Ribarnica u Kaštel Starom više ne odgovara sanitarnim uvjetima, površinom je premala za dodatno opremanje i kao takva je neuvjetna kažu nam u Gradskoj upravi.
Ribarima nije jasno kako okolni gradovi imaju gradske ribarnice, koje funkcioniraju, koje su preuređene, a Kaštela nemaju. Ovim putem se zahvaljuju kolegama što su ih primili u svoje ribarnice kako bi nastavili sa svojim radom.
''Na jednu stranu nas država podupire i gura naprijed raznim potporama. Grad Kaštela nas podupire kao obrtnike, daju se poticaji da to ribarstvo napreduje, da se održi tradicija i kultura, a onda se odjednom taj krug zatvori. Ne znam zašto nema sluha za nas koji živimo od svog rada, ne dotiče to valjda ljude koje bi trebalo doticati. Njih nije briga, pa se taj problem ni ne rješava, a nitko ne pita kako je nama koji trebamo nastaviti dalje raditi i prehranjivati svoje obitelji'', pojašnjava Bartulin.
''Puno godina smo ribu prodavali van peškarije, na bancima kao i ljudi koji prodaju na pazaru. Nikome nismo smetali i nije bilo nikakvih problema. Nakon što je preuređena ribarnica uveli su nas u taj prostor. Na ulici je u neka dobra vremena znalo biti po deset stolova na kojima se prodavala riba. Danas kad je ostalo nas troje koje je prodavalo u toj ribarnici, odjednom nema dovoljno mjesta. Zakonom je dozvoljeno prodavati ribu s broda, pa zašto mi ne možemo opet prodavati s banka. Nama nitko nije rekao koje uvjete ta ribarnica ne zadovoljava. Traži se wc koji mora biti u krugu 100 metara, moramo imati škrinju za ribu koja se baca te ledomat. Takav prostor postoji tik do postojeće ribarnice i jednostavno ne vidim što je sporno. Zašto ja pored svog mjesta u kojem sam prodavala godinama moram ići u Trogir, pita se Ivana Mateta ribarica iz Kaštel Starog.
Grad Kaštela ističe kako nikakva polovična rješenja nisu dobra već treba planirati izgradnju ili uređenje objekta koji će biti konačno rješenje tržnice i ribarnice u skladu sa najvišim urbanim i sanitarnim standardima.
Prostor za izgradnju nove ribarnice tražiti će se kroz izgradnju trgovačkog centra i parkinga na lokaciji ex. Plavi Jadran.
Izgledno je kako će vrata kaštelanske ribarnice ostati i dalje zaključana jer je ovo još jedna priča koju često slušamo. Zaključavanjem vrata ostali smo ne samo bez friške ribe nego, i bez tradicije, šušura, običaja malih ribarskih mjesta.
