Dok je književnim svijetom već dominirao kritički realizam, Petar Iljič Čajkovski u maniri je romantičara, i to po narudžbi, skladao glazbu za najpoznatiji bijeli balet svih vremena. Emotivna, potresna, ali i stereotipna priča o zabranjenoj ljubavi, kajanju i spašavanju jedan je od najvećih koreografskih izazova današnjice jer skoro da nema gledatelja-laika koji u „Labuđe jezero“ unaprijed ne upisuje svoje želje, vizije i horizont očekivanja. Baletni ansambl splitskog HNK-a, na čelu s nadahnutim portugalskim koreografom Danielom Cardosom na sinoćnjoj je premijeri pružio rijetko viđenu interpretaciju borbe kraljevića Sigfrieda (Aaron Kok), zla čarobnjaka Routhbarta (Ivan Boiko) i dualizma bijele i crne labudice Odette (Irina Čaban Bilandžić) i Odile (Eva Karpilovska).
Postmodernistički svijet ludila
Cardosovo se Labuđe jezero izmješta daleko od očekivane scenografije (uz suradnju Huga Matosa). Pozornicom dominira crno-bijela puhana konstrukcija koja služi kao kulisa svjetlosnih efekata (Cardoso i Antonio Cabrita), svojevrstan trampolin za akrobacije, ali i masivan zid pred kojim se kad-tad nađu svi likovi koji bježe. Routhbart pokušava pobjeći od svojih unutarnjih demona, on je slomljen čovjek, može li većeg paradoksa – baletan u kolicima, rastrojeni gubitnik čiji se udovi ne mogu spojiti s rastrzanim umom. Labuđe je jezero njegovo vlasništvo, a kraljevna Odette najdraža igračka. Kada pojava kraljevića Sigfrieda označi početak emocija koje ovaj azil s oštećenim luđacima ne (pre)poznaje, dinamika odnosa prelazi u riskantan ples povjerenja i zavođenja, prihvaćanja i izdaje, ljubavi i paranoje.
Cardoso ne pribjegava tradicionalnim rješenjima na pozornici – opreka čiste duše labudice Odette i crna nauma prevare intrigantne Odile rješava se bijelim i crnim puhanim balonom, kostimografija Liliane Mendonca pročišćena je od stoput viđenih raskošnih kreacija od tila i perja, a unutarnja borba koju vode svi likovi koji svjedoče (ne)sretnoj ljubavi izvrsno je sugerirana maskama preko pola lica. Situacije u kojima su likovi pritisnuti društvenim očekivanjima ili vlastitom nemogućnošću da se izbore za svoj život, odluke i ljubav nisu naprasno prekidane odlaskom iza kulisa, nego zbijene u kutak napuhana zida po kojemu se skače, trči, bježi i naposljetku pada.
Atmosfera mentalne ustanove u kojoj nitko nije lišen kritičkih pogleda drugih dočarava se ne samo scenskim pokretom, nego i zvukom. Plesači pokret prate mimikom i neartikuliranim krikovima koji korespondiraju s mračnom atmosferom svojevrsne zarobljenosti – u tuđem jezeru, ali i u vlastitoj koži. Moderato iz II. čina posebno je dramatičan i potresan jer na krilima gudača i limenih puhača naslućuje zao prst sudbine u vezi kraljevića i Odette.
Naposljetku, ali prije svega – solisti su oduševili svojim oslikavanjem četiriju glavnih likova. Aaron Kok kao Sigfried dominirao je gracioznošću, atleticizmom, dramatikom skokova i sjajnom kemijom s bijelom i crnom labudicom. Irina Čaban Bilandžić kao Odette bila je nježna, fluidna i suptilna, a Eva Karpilovska dominirala je mračnom zavodljivošću i ekspresivnošću Odile. Najviše je oduševio Ivan Boiko u ulozi Routhbarta. Njegov je zadatak više nego ikad bio dramski, on je dio cikličke figure kojom je izvedba počela i završila, na njegovoj rastrojenosti i slomljenosti počiva čitav dramski sukob. To je ujedno i najveća kvaliteta ove vizije „Labuđeg jezera“ – tijelo bez zvuka i izraza ostalo bi samo robotika, a Cardosovi likovi nisu nedodirljive bijele sile tradicionalizma. Oni su mogući, moderni, izolirani, ogoljeni, bizarni, povrijeđeni i ljudski. Ako takva interpretacija čak i drastično odudara od svega što ste dosad mislili o „Labuđem jezeru“, dajte joj priliku da vas odvuče u drugačiji svijet. Ovo kompleksno vrijeme to kao da prešutno zahtijeva.
Ansambl: Irina Čaban Bilandžić, Eva Karpilovska, Aaron Kok, Ivan Boiko, Matea Milas, Minori Nakayama;
Demelza Lesage, Daniel Hoek, Nozomi Miura, Yuto Mutai, Hazuki Tanase, Yezi Jung, Anastasiia Boiko, Lien Geslin-Vinck, Daniel Širvinski, Scot Baldie (4. 2.)
Demelza Lesage, Daniel Hoek, Yuto Mutai, Hazuki Tanase, Anastasiia Boiko, Lien Geslin-Vinck, Daniel Širvinski, Tiri Berge, Ania Bartkowski, Aubin Le Marchande (5. 2.)
