Račun iz Jadrolinije, na kojem je "Cappuccino mali" naplaćen 2,30 eura, teško se može nazvati pretjerivanjem. Dapače, kada se ta cijena usporedi sa skupljim lokacijama u Splitu, posebno na Zapadnoj obali i Žnjanu, ispada da je brodska kava još i razumna.
U vremenu kada cijene pića na atraktivnim gradskim lokacijama sve češće prelaze granicu dobrog ukusa, iznos od 2,30 eura za cappuccino na trajektu djeluje gotovo uobičajeno. Na brodu je, uostalom, i logično očekivati nešto višu cijenu nego u kvartovskom kafiću: riječ je o specifičnoj usluzi, ograničenom prostoru i ponudi koja se pruža tijekom plovidbe.
Putnici će možda primijetiti da su vremena kave od euro ili euro i pol odavno iza nas, no 2,30 eura za "mali cappuccino" u današnjim okolnostima nije iznos koji bi trebao izazivati sablazan. To osobito vrijedi kad se uzme u obzir gdje je kava kupljena.
Trajekt nije običan kafić na ulici. Riječ je o ugostiteljskoj usluzi u prijevozu, gdje su troškovi poslovanja drukčiji i gdje je sasvim normalno da cijena bude nešto viša nego na kopnu. Upravo zato iznos s računa iz Jadrolinije ne djeluje kao pretjerivanje, nego kao cijena koja se uklapa u današnji standard.
Pravi problem su razvikanje gradske lokacije
Dok se 2,30 eura na trajektu još može bez problema opravdati, puno je teže braniti cijene koje se posljednjih godina formiraju na pojedinim "elitnim" splitskim lokacijama. Tamo se kava sve češće ne naplaćuje prema napitku koji gost dobije, nego prema pogledu, adresi i pomodnosti prostora.
Na Zapadnoj obali tako cappuccino na luksuznijim adresama doseže i 5,10 eura. To znači da je skuplji za 2,80 eura od cappuccina na trajektu, odnosno više nego dvostruko. U prijevodu, gost na takvoj lokaciji ne plaća samo kavu, nego i ambijent, reputaciju i dozu prestiža koja se sve urednije pretače u račun.
Takva praksa već dugo izaziva negodovanje među domaćim gostima, jer Split sve češće dobiva ugostiteljsku scenu u kojoj obična kava na atraktivnoj lokaciji postaje mali luksuz. A luksuz ne proizlazi nužno iz kvalitete proizvoda, nego iz činjenice da se stol nalazi na "pravom" mjestu.
Žnjan ide istim putem
Sličan trend vidi se i na Žnjanu, gdje su cijene pića na novouređenim i popularnim lokacijama također visoko postavljene. Za mliječnu kavu ondje se bilježi cijena od 2,50 eura, što je vrlo blizu iznosu s brodskog računa.
Drugim riječima, ono što se na trajektu može smatrati sasvim normalnom cijenom, na kopnu je već postalo standard i to na lokacijama koje se sve otvorenije oslanjaju na skupu, "premium" priču. Problem je pritom očit: dok se brodska cijena može opravdati okolnostima usluge, na gradskim šetnicama i plažama često ostaje dojam da se pretjeruje samo zato što tržište to trenutačno može progutati.
Nije trajekt taj koji šokira...
Ako nešto u ovoj usporedbi doista upada u oči, onda to nije račun iz Jadrolinije. Pravo pitanje je kada su pojedine splitske lokacije počele smatrati normalnim da se obična kava naplaćuje kao da je riječ o ekskluzivnom iskustvu.
Cappuccino od 2,30 eura na trajektu stoga ne djeluje kao primjer bezobrazno visoke cijene. Upravo suprotno, u usporedbi sa Zapadnom obalom i trendovima na Žnjanu, riječ je o iznosu koji izgleda prizemno, očekivano i realno.
