Vrijeme je društvenih mreža, pa nas tako uvijek na nešto podsjeti vrlo praćena i jako dobra Facebook stranica "Hajduk kroz povijest". Ovaj put nije riječ o nekoj utakmici, niti o nekom slavlju hajdukovaca. Radi se o fotografiji iz sedamdesetih godina, Zlatne generacije Hajduka, koja je osvojila 4 prvenstva bivše države i pet kupova zaredom.
Na fotografiji su igrači koji su obilježili naša odrastanja: Dražen Mužinić, Slaviša Žungul, Luka Peruzović i Vedran Rožić, za doručkom na nekom gostovanju "bijelih". Svaki od njih sa svojom nogometnom, pa i životnom pričom.
Mužinić kao veliko srce Hajduka, primjer borbenosti, odanosti klubu, ali i nogometnog znanja. "Frfra je igrao taktički", rekao mi je nedavno jedan veliki sportski novinar starije generacije.
Najbolji napadač kojeg smo ikad imali
Slaviša Žungul, slobodno ćemo reći najbolji napadač kojeg smo ikad imali. Ostala je uvijek nedovršena i nedosanjana priča koja se prenosi generacijama. Otišao je u SAD, postao zvijezda i "kralj malog nogometa", osamdesetih vrlo popularnog u američkim dvoranama i TV kućama.
Velika zvijezda je bio u New Yorku, živio američki san, faca je bio i u kultnom klubu "Studio 54". A mogao je još puno dati europskom nogometu, pa i svome Hajduku i zalud ga godinama dozivaju splitski novinari: "Slaviša, javi se, sve ti je oprošteno..."
Luka Peruzović, brži i od Šurjaka govorili su, posebno omiljen igrač velikom treneru Tomislavu Iviću, odličan, moderan centarhalf, koji je zbog svoje velike brzine mogao odigrati i na beku. Kao trener Hajduka devedesetih se suprotstavio u finalu Kupa nikad jačoj Crvenoj Zvezdi.
Danas je to stariji gospodin koji živi u Waterloou u Belgiji, gdje je kao igrač Anderlechta ostavio veliki trag u europskom nogometu. Često navrati do Splita, a i unuk Luka krenuo je didovim nogometnim stopama.
Vedran Rožić spada u red velikih hajdukovih kapetana, bio je malo mlađi od Zlatne generacije, pa je stigao predvoditi kasnije Sliškovića, Gudelju i braću Vujović po Europi, kad su "bijeli" stvarno bili blizu osvojiti i europski trofej. 1984. otišao je u daleku Australiju i Croatiu iz Sydneya. Sve se diglo na noge, od UDBA-e do Komiteta i jugoslavenske štampe. Bio je to šok za bivšu državu i njezinu politiku.
Nakon demokratskih promjena 1990., vratio se u Hajduk kao direktor kluba i predvodio "bijele" prema najvećem klupskom uspjehu, četvrtfinalu Lige prvaka.
Tako malo nostalgije u splitsko jesenje jutro probudi fotografija naših "nogometnih Beatlesa", kako ih je, nažalost, nazvao pokojni novinar Mario Garber. Čupavaca sa Staroga placa, istinskih predstavnika Ivićeve avangarde nogometa.
A jesu bili face, velike...
Fotografiju možete pogledati OVDJE.
