Bruno Marić četiri puta je bio proglašen za najboljeg suca u Hrvatskoj, ali ujedno je i jedan od najkontroverznijih sudaca koji je zbog svog posla godinama bio predmet raznih parnica te je fizički napadan.
Bruno Marić u Indexovom studiju u ovim trenutcima govori o svojoj karijeri u kojoj je odradio 163 utakmice u Hrvatskoj. Priča o najtežim trenucima u karijeri, najvećim greškama te odnosima u hrvatskom nogometu.
O VAR-u
''Bili smo prvi u regiji. Nije VAR imala ni Bosna ni Srbija, nismo imali koga pitati za savjete. VAR je sjajna stvar koja je vratila vjeru u nogomet. Ima on vrlina i mana, ali je pomogao puno. U jednom trenutku su se pojavile neke priče o meni i kako nisam želio da se moje ime blati na neki način sam se povukao, ali tu su došli neki drugi ljudi i imamo jako dobar tim. Uvođenjem VAR-a suci su dobili alat koji im daje drugu šansu. Bio bih jako sretan da sam ja imao VAR. tada bismo mogli ovo snimati i u Splitu i u Stobreču.''
O SUĐENJU U FINALU I VAR-u
''Puno sam raspravljao o tome finalu. Svima nam je trn u oku bio navodni faul na Griezmannu nakon kojeg se prelomila utakmica. Pravila kažu da se VAR ne uključuje u prekršaje izvan 16 metara, ali ovo je finale, mislim da se u takvoj utakmici moraju protokoli promijeniti. Takav faul je za Francuze pola gola. Kao i onaj faul na Rebiću protiv Danske. To je trebao biti crveni karton. Samo smo zahvaljujući sreći i penalima prošli dalje.''
O NOVIM PRAVILIMA
''Majke mi mile, pa to je postala prava znanost. Toliko ima zbunjujućih stvari, ad se pitam ako se mi ne snalazimo oko nekih stvari, kako će obični navijači. Posebno je problem ruka Ruka je crna rupa svjetskog suđenja. To se treba pojednostaviti i pojasniti.Busaka mi je jednom rekao da je puno veći problem sa suđenjem u Hrvatskoj nego kod njega u Švicarskoj. Ovdje je mentalitet drugačiji. Kod nas se danima priča o suđenju nakon utakmice, a kod njih nitko o suđenju ne priča.''
O KARIJERI
''Moja je karijera bila prožeta sa svim i svačim. U početku sam bio sitan, pa sam računao da mi nitko neće vjerovati. Stalno sam bildao u teretani i rekli su mi da se odlučim, hoću li biti kečer ili sudac. Izgled puno definira suca. Najteže mi je bilo u Splitu nakon utakmice Hajduka i Dinama 2015. Rekao sam da moraš biti glup da u 93. minuti dosudiš penal, a da ne razmišljaš gdje se nalaziš i kakvu utakmicu sudiš. Možda je to bila ludost, ali sam ponosan na to da su me i igrači Hajduka cijenili. Ne smijem ih spominjati jer bi mogli imati promjene. Znali su da tada nisam imao namjeru protiv njih dosuditi. Ipak, afera s Uefom mi je promijenila život. Toliko su me oblatili, da nakon toga navijače Hajduka nitko nije mogao uvjeriti da sam pošten. Kad sam gledam sve, ponosan sam na svoju karijeru. Koliko su me god ocrnili, ipak sam biran četiri puta za najboljeg suca u Hrvatskoj. To mi je velika satisfkacija. Premda sam rekao da neću nikad više suditi derbije, ali sad mi je žao zbog toga. Taj penal Henríqueza. Molio sam 'Oče naš'' samo da lopta prođe pored. Srećom je promašio.''
