Zadnjih godina je crkva sv. Križa kao i druge naše crkve nabavila kipove svetaca i svetica, fabričnih proizvoda, i dala je iskititi crkvu po obrtniku - dekorateru. Vjernici danas vole jednostavno i lijepo. Ali, u interesu je crkve i naroda, vjere i kulture, da se ponovno, kao i u stara vremena, uspostavio uski dodie između crkve i prave umjetnosti, i da čovjek daje svoje Stvorite i njegovoj kući samo najbolje plodove svog uma i srca - ovako su 1939. godine napisali kroničari Ante Belas i Ljubo Karaman u svome djelu "Bratovština i crkva sv. Križa u Velom Varošu u Splitu", koje smo u serijalu više puta citirali.
Istaknuli su kako je Split bio u neprestalnom trgovačkom dodiru, "u kojoj je kuga, od koje se Turci nisu znali obraniti. Istine, kad god bi se dočulo da se u Turskoj pojavila, poduzele bi se predostrožne mjere, pojavile bi se straže uz granicu, da čuvaju klance, da se ne bi tko bez pregleda uvukao".
Ne vidimo li ovdje doticaj s današnjom krizom oko epidemije korone u kojoj se nalaze Hrvatska, Europa i veći dio svijeta? No, pročitajmo dalje:
"Ali, ipak sve te mjere nisu mogle zapriječiti da se kuga iz Turske prenese u Split. I godine 1782. pojavi se u Splitu kuga, koja je strašno harala. Kroz dva mjeseca umrlo je oko 1060 osoba.
Grad je ostavio sve, plemići i bogati građani pobjegoše, težaci se razbježaše po polju, a u gradu i predgrađima ostadoše sam, koji nisu mogli da izvan njega žive oni.
Puk se molio Bogu i svecima. Sv. Križ i Gospa na Pojišanu bile su one nadnaravne sile, u koje je puk upirao svoje oči i upravljao svoje molitve. I na 3. lipnja kuga je prestala harati; u gradu nije bilo više nijednog bolesnika. Split je bio spašen".
Puk je vjerovao, da je spas došao po milosti sv. Križa. I pun je zahvalnosti pjevao:
Zdravo Splite, ki križ jemaš
Jer po njemu dare primaš
More ti se doista reći
Da će po njemu milost steći.
Puk je mnogo štovao sv. Križ. Očevi , majke i sestre polagali su svoje zavjete pred sv. Križ za svoje mile, drage i ljubljene. Mlade su zaručnice pakk dvaki dan dolazile, da se mole za svoje mladiće, koji služe negdje daleko u principovoj vojsci. Puk je tu silnu moć sv. Križa i veliku ljubav u pjesmama ovjekovječio.
U svemu tome, veliki kulturni i duhovni značaj imali si i velevaroški pučki pivači okupljeni u Bratovštini sv. Križa.
Mladih u Bratovštini imamo, pa ima tridesetogodišnjaka oko Bratovštine, jer nama su mladi i ljudi koji imaju 30 godina - priča nam Roko Delić, veliki sudac Bratovštine Sv. Križa.
– Ali, što se tiče pučkog pjevanja, tu ne mogu početi prije nego što napune 40, 45 godina. Kad pogledamo sada, 50 posto zbora je mlađe od 50 godina. Jer, ipak pučko pivanje je specifično, ne možeš s 20, 25 godina doći kod nas pivati. To je premlado. Oni koji se bave pivanjem, pivaju na drugim mistima, tamo se ispušu, i onda dođu kod nas – kaže nam Roko Delić.
Sve je tutta forca
Nemate instrumente, ovdje je sve a capela?
– Tako je, nema instrumenata, ali je tutta forca. Pučko pivanje je tuta forca – veli nam Roko Delić.
Cijelu situaciju najbolje ilustrira 3. svibnja 2019. godine u župi sv. Križa u Velom Varošu, prilikom proslave blagdana Našašća Svetog Križa i zlatnog jubileja svećenstva don Ante Delića.
Zapisano je:
"Proslavili smo Našašće Svetog Križa - u crvenoj boji oltarnika i misnica, u boji Krvi i Ljubavi našeg Spasitelja. Na ovaj dan ujedno smo proslavili 50 godina, zlatni jubilej svećenstva don Ante Delića (1969-2019.). Baš ovdje je slavio mladu misu.
U propovijedi se osvrnuo na svoje uspomene iz djetinstva u Varošu i vezanosti za ovu župu,. Na misnom slavlju koncelebrirali su don Bobo Delić, don Vinko Sanader, đakon fra Marko Đerek i domaćin, župnik don Mihael Jelavić.
Kasnije na večeri pridružili su se don Jure Strujić te dominikanac fra Anto Gavranović".
Za kraj ove pripovijesti kažimo i tko su danas Pučki pivači Bratovštine sv. Križa, koji na vrhunski način pjevaju i tako gaje vjeru, kulturu i baštinu. To su Frane Peruzović, Nikica Čapalija, Nikola Tošić, Boris Blažević, dr. Damir Mrass, Miro Mrass, Ante Luetić, Ivan Vitturi, Miro Gogala, Zoran Čutura, Ivo Gabrilo, Milivoj Bilić, Srđan Roje, Zdravko Mihaljević i Roko Delić.
– Mi ćemo čak naše pivanje ove godine snimiti na CD, da ostane kako mi "lomimo jezike", tako to zovemo, jer koristimo stari, arhaični jezik – veli Roko Delić, veliki sudac Bratovštine sv.Križa, te dodaje:
– Žao mi je što Lučani, pivači iz Lučca, nisu ostali na svome, nego su se raspali. Nekada davno su na oltaru s jedne strane bili Lučani, s druge Varošani, i onda su se natjecali tko će koga nadglasati. Jedni pivaju jednu kiticu, drugi drugu, pa opet tako ispočetka, u krug. Ali, to se izgubilo. Lučani su imali naš stil pjevanja, ali je njihova melodija ipak bila drugačija.
Tako da bi se mi i za blagdan svetog Duje natjecali, ali Bratovština sa Lučca više ne postoji, sve su izgubili, pa tako nažalost i pučko pjevanje. Što je zaista šteta, jer se tako gubi i naša baština. No, zato će Bratovštna sv. Križa opstati, s obzirom da ima i mladih koji se uključuju u bratovštinu, to je najbolje jamstvo – sa sigurnošću će Roko Delić.
KRAJ FELJTONA
