Hrvatska ima bogato kulturno nasljeđe i to je naša prepoznatljivost. Papa Ivan Pavao II. prilikom boravka u Splitu primjetio je; "Ovdje povijest ne šuti". I zaista, povijest govori jezikom naših predaka, ukazuje nam njihove tragove, govori nam tko smo i odakle dolazimo, priča nam našu životnu priču. Priča o Božiću jedna je od najljepših priča u povijesti čovječanstva, koja govori o nadi, ljubavi, vjeri, miru i radosti, kroz slike rođenja malog djeteta. Nijedan drugi događaj nije toliko inspirirao glazbenike, pisce, pjesnike, slikare i mnoge druge umjetnike, koliko upravo Božić sa svojom simbolikom i motivima. Posebno se to odnosi na tradicijske narodne ili pučke običaje. Hrvatski narod kroz čitavu svoju povijest stvorio je toliku ostavštinu na slavu Božića, da se time teško može pohvaliti bilo koji drugi narod. Raznolikost običaja vezanih za Božićno vrijeme, nevjerovatan opus sakralnih i svjetovnih napjeva, te bogata specifična gastronomija, čine Božić istinskim kulturnim dobrom, materijalne i nematerijalne baštine.
Osnovni motiv Božića su jaslice u kojima leži dijete, okruženo roditeljima, dakle obitelj, što je temelj čovječanstva i njegovog postojanja. Najstarije jaslice u Hrvatskoj nalaze se na otočiću Košljun i potiču iz davne 1651. godine.
Biblija kaže da su u slavu rođenja anđeli zapjevali zajedno s pastirima, te zaželili mir na zemlji svim ljudima dobre volje. Tradicija pjevanja Božićnih napjeva, posebno u Dalmaciji, istinsko je bogatstvo, ne samo u crkvenoj liturgiji, već naročito u pučkoj tradiciji. „U sve vrime godišta“, „Radujte se narodi“„Narodi nam se“, „Dvorani neba“, samo su neki od napjeva sa kojima su odrastale generacije. Božićne kolende u kojima se dolazilo u kuću prijatelja i čestitalo Božić, možda su i najvrijedniji glazbeni biser hrvatske tradicijske Božićne glazbene baštine i nepresušno etnomuzikološko vrelo.
Običaji kao što su paljenje badnjaka, uz obavezno okupljanje čitave obitelji, sa molitvom zahvale, povezuju biblijske motive sa našim životima, potvrđuju da u središtu svega mora biti obitelj i želja za novim i mirnim životom, pa zato imaju neprocjenjivu običajnu vrijednost.
Gastronomski aspekt Božića, dio je života svakog našeg čovjeka. Gotovo da nema muškarca u Dalmaciji koji ne zna skuhati bakalar ili žene koja ne zna napraviti fritule. To je jednostavno naš genetski kod. To smo mi. Miris kuhinja pokojnih nona koji prelazi granice vlastite kuhinje, širi se ulicom, te postaje društvena mreža, najljepši je dekor ovom svečanom vremenu i naš dio mediteranskog gurmanskog ponosa.
I zato bi Hrvatska kolektivna svijest Božić trebala proglasiti nacionalnim kulturnim dobrom, a sve njegove tradicijske baštinske vrijednosti prihvatiti kao osobno obiteljsko blago koje treba njegovati i čuvati. To kulturno dobro ima svoje materijalne i nematerijalne dimenzije, u kojima su ovi nematerijalni posebno osjetljivi, jer predstavljaju ono tradicijsko, običajno, koje je sklono utjecajima, promjenama ili zaboravima. Božić je naše kulturno dobro i mi ga trebamo čuvati, nitko drugi. Mi trebamo svoju djecu učiti što je njegov smisao, odakle je došao, kuda ide i gdje smo mi na tom putu ljudskog odrastanja.
