Hrvatski božićni običaji dio su hrvatske tradicije. Uz slavlje Božića razvili su se brojni običaji poput kićenja božićnog drvca na Badnjak, odlaska na misu ponoćku, pjevanja božićnih pjesama i darivanja. Svi ti običaji, a ima ih mnogo, imaju za cilj želju za blagostanjem, dobrim urodom, mirom, napretkom i najvažnije dobrim zdravljem.
Da je Badnjak dan uoči Božića to i ptice na grani znaju, ali ono što mnogi ne znaju jest da se ime Badnjak veže uz stari običaj unošenja badnjaka, drva ili panja, u kuću večer uoči Božića. Unošenje badnjaka u kuću bio je središnji događaj večeri. Badnjak, odnosno tri velika panja koja simboliziraju Sveto Trojstvo, postavlja se pored ognjišta gdje gori cijelu noć i grije ukućane dok iščekuju dolazak ponoći i Isusova rođenja, odnosno odlaska na Ponoćku. Iz njihove vatre palile su se svijeće, a često bi se u vatru u kojoj su ti panjevi gorjeli dodao dio hrane i pića, a njihova bi vatra trebala donijeti mir i dobro ukućanima. Kada bi otac obitelji unosio badnjak, čestitao bi ukućanima "Hvaljen Isus! Na dobro vam došla Badnja večer!" a oni bi mu potom uzvraćali "I s tobom zajedno".
Potom blagoslovljenom vodom, odnosno grančicom masline koja je uronjena u blagoslovljenu vodu, najprije blagoslovi badnjake, pa sve okupljene, i staro i mlado, kuću i štalu.
Poslije se ide od susjeda do susjeda, svi zajedno idu po kominima i krste badnjake, a ide se čak i kod onih s kojima su u svađi. Na blagoslivljanju badnjaka uz suhe smokve, neizostavne fritule i uštipke te domaći kruškovac i vino okupi se tako cijelo selo.
U toj prilici se pjeva:
“Eto Božić bata na svačija vrata.
Otvorte mu vrata, nek po kući bata.
Prostrite mu slame vriću,
nek ostavi dobru sriću.
Kada bude treći dan,
istrajte ga metlom van.”
Neizostavne su još iz davnina uobičajene božićne svijeće, a skoro u pravilu je kod svih Hrvata posebno za ovu priliku napravljena svijeća - svijeća voštanica koja se najčešće stavi u čašu ispunjenu pšenicom pored koje se nalazi posuda s blagoslovljenom vodom i grančicom ružmarina kojom bi se nakon božićnog objeda gasila svijeća "trojica“.
Obilje hrane i neizostavni božićnjak
Na sam Badnjak ukućani su se rano ustajali, a žene bi od ranog jutra pripremale obilje svakojake hrane, nemrsni objed za Badnjak, najčešće bakalar, tradicionalno jelo koje se posebno pripravlja u Dalmaciji „na bijelo“ i „na crveno". Potom bi pospremile dom i napravile kolače za božićni ručak budući da se na Badnjak posti. Osim kolača žene bi radile i fritule ili uštipke koji bi se jeli uvečer na sam Badnjak. Muškarci bi za to vrijeme nahranili stoku koja je trebala biti spokojna zbog božićnih svetkovina. Osim brige oko stoke, muškarci su pripremali i drva za ogrjev.
Od Badnjaka do Sveta tri kralja na stolu je stajao „božićnjak“, božićni kolač koji je okrugao s rupom u sredini i s raznim ukrasima po sebi. U nekim mjestima u Dalmaciji, ako je bilo više božićnjaka stavljali su se jedan na drugi, a kroz rupu u sredini zatakla bi se grančica masline, bršljana ili svijeća.
Božićno drvce i Isus u jaslama
Predvečerje je vrijeme posvećeno kićenju božićnog drvca bez kojeg je toplina blagdanskoga doma gotovo nezamisliva. Kuglice, lampice, trakice i umjetnim snijegom prošarane zimzelene grane dobivaju svoju čar zahvaljujući mašti osobe koja ga kiti. Na vrh se najčešće stavlja zvijezda repatica koja predstavlja Betlehemsku zvijezdu - simbol rođenja Isusa. Uz božićno drvce neizostavna je izrada jaslica koja u domovima ostaje do Bogojavljanja.
Jaslice se najčešće postavljaju u izgrađenoj štalici ili imitaciji pećine, a zapravo cijela štalica se jednostavno naziva „jaslicama“. Figurice koje se postavljaju u jaslice i oko jaslica simboliziraju Svetu obitelj i svjedoke Kristova rođenja: Isusa, Mariju, Josipa, anđele, pastire, ovce, kravu, magarca, tri kralja, slona, devu, slamu, mahovinu, brda, kule, potoke… Teško je reći koliko ima načina i ideja za izradu jaslica jer čovjekova mašta je neograničena i čudnovata.
Dok se kiti božićno drvce i izrađuju jaslice pjevaju se ili slušaju božićne pjesme, a Dalmacija se zasigurno može pohvaliti brojnim pučkim pjesmama koje nagovještavaju rođenje malenog djetešca Isusa u jaslama na slamici i koje se stoljećima prenose s koljena na koljeno. Kada se završi s ukrašavanjem drvca i jaslica, ukućani se najčešće okupe oko stola kako bi blagovali večeru. Poslije nemrsne večere, neko vrijeme bi sjedili i razgovarali za stolom, a potom bi se mlađi članovi obitelji uputili prema obližnjoj crkvi na Ponoćku dok bi oni stariji odlazili na počinak.
Ponoćka – jedna od najsvečanijih svetih misa
Sveta misa ponoćka jedna je od najsvečanijih misa u godini i jedina koja se slavi u pola noći. Prije ponoćke, obično je prigodan uvodni program u kojem se izvode božićni igrokazi i recitacije. Za čitanje Evanđelja, od starine se izabire Lukin izvještaj o rođenju Isusa u Betlehemu za vrijeme cara Augusta. Na ponoćki se prvi put pjevaju božićne pjesme koje su sastavni dio bogoslužja. Uobičajen je ovaj redoslijed božićnih pjesama: "Kyrie Eleison", "Svim na zemlji mir veselje", "Dvorani neba", "U se vrime godišća", "Radujte se narodi". Obično se na kraju izvodi "Tiha noć". Sudjelovanje na ponoćki smatraju važnim i oni koji ne odlaze redovito na misu. Takvo božićno slavljenje Badnje večeri toliko je općenito kod svih hrvatskih katolika da ukazuje opću svijest o nepobitnosti i privlačivosti otajstva Božića.
Nakon Ponoćke, okupljeni vjernici jedni drugima čestitaju "Sretan Božić" i vraćaju se svojim kućama gdje bi se najčešće častili obilatim jelima poput francuske salate, pršuta, sira, hladetine, sarmi, te raznovrsnim božićnim kolačima i pićima. Uz druženje i pjesmu slavili bi Badnji dan koji je bio ispunjen posebnim uzbuđenjem i iščekivanjem Kristovog rođenja kao i početak Božića – blagdana mira i ljubavi, za mnoge najljepšeg dana u cijeloj godini.
