Bivši ravnatelj Javne ustanove Park-šume Marjan, Marko Pejnović proglašen je krivim zbog vožnje pod utjecajem alkohola te je pravomoćno kažnjen novčanom kaznom od 390 eura. Presudu je 10. listopada 2025. donio Općinski prekršajni sud u Splitu, sutkinja Katica Rakigjija-Basić, nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka.
Postupak je vođen na temelju obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivog po stavku 6. istog članka.
Zaustavljen u 2:59 s 0,59 mg alkohola u izdahnutom zraku
Pejnović je, prema presudi, 15. ožujka 2025. u 02:59 sati u Splitu, na raskrižju ulica Matice Hrvatske i Kranjčevićeve, upravljao vozilom kategorije M1, marke Citroen. Alkotestiran je uređajem "Drager", pri čemu je utvrđeno da je u organizmu imao 0,59 miligrama alkohola u litri izdahnutog zraka. Time je prekoračio dopuštenu granicu od 0,50 g/kg alkohola u krvi, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, propisanu za vozače kategorija A1, A2, A, B, BE, F, G i AM. Za takav prekršaj Zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 390 do 660 eura.
U pisanoj obrani Pejnović je priznao počinjenje prekršaja i izrazio iskreno žaljenje, uz obećanje da ubuduće neće činiti slična djela. Naveo je kako je te noći žurio kući zbog supruge koja se loše osjećala, a potražnja za taksijima bila je velika pa, kako tvrdi, nije mogao duže vrijeme dobiti taksi. Obrazložio je i da živi na relaciji Split–Zagreb te da mu je vozilo neophodno zbog privatnih i poslovnih obveza. Dodao je da bi mu oduzimanje vozačke dozvole ugrozilo radno mjesto i otežalo kontakt s obitelji u Zagrebu, budući da trenutno, zbog zahtjevnih i dinamičnih poslovnih obveza, živi u Splitu. Istaknuo je kako do sada nije bio prekršajno kažnjavan te je zamolio sud za ublažavanje kazne.
Sud uvažio priznanje, neosuđivanost i izostanak štetnih posljedica
U dokaznom postupku sud je pregledao zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, naredbu o određivanju mjere opreza i račun, te prekršajnu evidenciju. Iz evidencije je utvrđeno da je Pejnović prekršajno neosuđivan. Sud je njegovo priznanje cijenio sukladno ostalim dokazima u spisu te zaključio da je nedvojbeno počinio prekršaj opisan u izreci presude. Kao olakotne okolnosti uzete su priznanje djela, izostanak štetnih posljedica, dosadašnja neosuđivanost i iskazano žaljenje. Otegotne okolnosti koje bi bitno utjecale na strožu kaznu nisu utvrđene.
Zbog toga mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 390 eura, što je posebni zakonski minimum, za koju sud smatra da je primjerena težini prekršaja i stupnju njegove odgovornosti, uzimajući u obzir i imovno stanje okrivljenika.
Sud mu nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom. U obrazloženju stoji da se svrha kažnjavanja može postići i samom novčanom kaznom te da je za očekivati da će se Pejnović ubuduće kloniti ovakvih ili sličnih prekršaja, osobito imajući na umu da ranije nije bio prekršajno osuđivan. Okrivljenik je dužan novčanu kaznu uplatiti u korist Republike Hrvatske u roku od 30 dana od primitka presude. Istodobno je upozoren da će se, ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene kazne, smatrati da je kazna u cijelosti plaćena.
Uz novčanu kaznu, Pejnović je dužan platiti i paušalne troškove postupka u iznosu od 40,60 eura, također u korist Republike Hrvatske i u roku od 30 dana od primitka presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Od tog iznosa 30 eura odnosi se na paušalni iznos troškova postupka, dok 10,60 eura predstavlja trošak alkotestiranja. Pri određivanju troškova sud je vodio računa o trajanju i složenosti postupka te o imovnom stanju okrivljenika.
