Slavko Ištvanić točno u podne je započeo štrajk glađu, a na takav potez odlučio se jer mu Dinamo više od 30 godina duguje novac, piše Gol.hr.
Prema sudskoj presudi iz 1997. godine dužni su mu isplatiti 70 tisuća eura, plus sudske kamate, no sve dosadšnje uprave Dinama redom su ga odbijale pravdajući se riječima da nisu pravni sljedbenici onih prethodnih.
Prije osam dana najavio je štrajk glađu ako mu se netko iz sadašnje uprave Dinama ne javi s rješenjem cijele situacije, a kako se to nije dogodilo do petka u podne, Ištvanić se odlučio na mučan potez.
"Krenuo sam u štrajk glađu danas popodne i neću stati dok me netko iz kluba ne pozove i dok ne dobijem ono što mi pripada i što sam svojim radom zaradio“, započeo je Slavko Ištvanić u razgovoru za gol.hr.
"Trebao sam to napraviti ranije, ali nisam želio raditi probleme dok je trajao proces prijelaza na ovu novu vlast. Imao sam kontakte s novom vlasti, čuli smo se posljednji put prije tri tjedna, rekli su da će se javiti, ali od tada me nitko nije zvao. Ovo sve predugo traje, ja samo želim ono što je moje i što mi pripada.“
"Imam papire i dokaze, prikupio sam sve što mi je potrebno. Radim to zbog svog sina, koji boluje od cerebralne paralize. Nemam više ni strpljenja ni volje, ovo je vrhunac svega. Ne ljutim se ni na koga, na ljude iz ove uprave, ali neću odustati od onoga što je moje.“
"Neću stati pod cijenu svog života. Štrajkat ću u svom domu, moram tu biti sa sinom i zato neću ići pred klub“, rekao je pa poslao poruku Dinamovoj upravi.
"Na zadnjem razgovoru su rekli da će mi se javiti, ali mi se ne javljaju. I oni su ljudi, dinamovci i roditelji, neka se stave u moju poziciju, neka budu svjesni svega što sam dao Dinamu, a nisam dobio ništa zauzvrat. Želim samo da budu ljudi, da budu dostojanstveni i da mi se jave. Da se nađemo, sjednemo i sve riješimo.“
Ištvanić je nogometnu karijeru započeo u Dinamu, ondje je proveo čak 12 godina i skupio više od 500 nastupa, a osvojio je naslov prvaka i Kup Hrvatske. Kasnije je igrao za Segestu, Sesvete, Novalju, a karijeru je odlučio završiti u Dugom Selu.
Igrao je na poziciji braniča, imao je odlike pravog vođe i kapetana i bio je omiljen među suigračima.
