Potaknut događajem od prije nekoliko dana gdje je profesor napao učenika, jedan od poznatijih domaćih glumaca Rene Bitorajac podijelio je na Facebook-u objavu koja je šokirala javnost. Naime, popularni glumac tvrdi kako je njegov 16-godišnji sin Gabrijel napadnut od strane profesora iz tjelesne kulture.
"Potaknut ovim događajem koji možda i nema puno dodirnih točaka s mojim, podijelio bih s onima koje zanima i kojima se da čitati, jedno vlastito iskustvo po istinitom događaju.
Prije puna 3mjeseca, Ante Kajmak (nije lik iz Naše male klinike), kao prof. tjelesne kulture u Prvoj ekonomskoj školi, traži od mog sina da ispljune žvakaču. Kada ju on bespogogovorno kreće ispljunuti, ovaj ga odguruje rukom u leđa, međutim, nezadovoljan valjda inercijom kojom je moj sin pružeći blagi otpor poletio, ponižavajuće ga još udara nogom u stražnjicu i to prilično jako. Pred cijelim razredom, u trećem srednje, u pubertetskoj dobi kad se mladić razvija u muškarca, “profesor” u odgojno obrazovnoj ustanovi, ponižavajuće te nakon odgurivanja napucava nogom u guzicu!!!
Sin, da zadrži barem malo dostojanstva nakon takvog poniženja jedino što može je zadržati žvaku, nakon čega biva prijavljen.
Dolazi doma ljut, krvavih očiju i ispriča kako mu je prvi nagon bio vratiti profesoru istom mjerom. NE, bravo sine da nisi! Prvi nagon roditelja i razmišljanje zadržat ću za sebe, ali bijes koji osjetiš kad čuješ da ti je dijete neki Kajmak napucao nogom u guzicu kao profesor u školskoj ustanovi , pogotovo kad znaš da ti se dijete stalno žali na istog jer ga ovaj pika rečenicama od kad mu je profesor, teško je opisati.
Prijavljujemo slučaj razrednici i ravnatelju.
Razrednica kaže da joj je profesor rekao da je pretjerao i da mu je žao. Ravnatelj je zgrožen, kaže da na svakoj sjednici o našem sinu čuje samo riječi hvale i mijenja profesora njihovom razredu te prijavljuje slučaj ministarstvu.
Sve zvuči kako treba biti, međutim nakon toga 40 dana tišine. U međuvremenu prijavljujemo slučaj i policiji, udaranje maloljetnog djeteta trebalo bi evidentirati. Nakon toga i mi prijavljujemo slučaj Agenciji za odgoj i obrazovanje te dječjoj pravobraniteljici. Ona se javlja nakon više od 40 dana s dopisom da od škole traži izvješće i tako valjda opravdava svoje postojanje jer otada se više ni ne javlja!
Doma počinjemo sumnjati u ažurnost i volju sustava. Googlamo “Ante Kajmak”, na što se otvara naslov na Iskonu: “Sumrak hrvatskog školstva” u kojem piše kako je Antin otac kao glavni prosvjetni inspektor nakon otkaza jednom profesoru, sredio isti svom sinu. (Čitaj linkove s dna ako ti se da.) Kasnije je otišao i za pomoćnika ministra… Ne moramo vjerovati, na internetu piše svašta, a i teško je povjerovati da je to kod nas moguće.
Profesor se šalio?
Od toga trenutka pale nam se lampice. Razrednica sada kaže da je profesor nakon incidenta rekao da se šalio, a ne da je pretjerao. Krivo smo čuli. Glavna pedagogica je već i drugi dan nakon događaja čvrsto vjerovala da ga je profesor sigurno udario slučajno, ali toga se sad ni ravnatelj ne sjeća na razgovoru s savjetnicom AZOO koja se nakon naše prijave odmah pojavila u školi ustvrdivši da škola nije ispravno prijavila događaj, već su Kajmaku poslali u inspekciju višeg savjetnika za tjelesni odgoj. “Bok, bok, došao sam u kontrolu na tvoju nastavu kako bih se uvjerio da udaraš klince nogom u stražnjicu!” Hahaha, pa kog vi j…..?
Razrednica ide korak dalje te u odsustvu mog sina, za vrijeme sata matematike razgovara s razredom namečući im svoje mišljenje u smislu da je sve otišlo predaleko i da, jel tako djeco, nije trebalo slučaj prijavljivati na toliko strana, jer sada vi, ja i jadni vaši roditelji morate davati izjave, pokušavajući i njegove prijatelje okrenuti protiv njega. Pedagoški i odgojno, nema što.
Uglavnom, točno je 3 mjeseca trebalo proći da se ne dogodi NIŠTA. Moj sin i dalje ovog namaza za ćevape susreće po hodniku i okreće glavu uz osjećaj neugode, straha i poniženja i nikom ništa! Roditelji i dijete pretjeruju, jel?
Moje pitanje glasi: Što bi se dogodilo da je moj sin odgurnuo profesora tjelesnog i udario ga nogom u stražnjicu? Što bi se dogodilo? Pa taman i da je onako, iz zafrkancije!? Što bi se dogodilo da mu je vratio, za čim je onako ponižen mahinalno imao i potrebu. Kaj da ja danas kažem svom sinu?
Sad kužim. DA sine, trebao si mu vratiti!
Netko drugi bude, a onda ćemo se jako čuditi, nedaj vragu i nekom hrvatskom Kosti!
Koju ste nam poruku poslali!? Ja sam ju pročitao kao, “ako ti ne paše da ti sina netko od profesora udara nogom u guzicu, preseli si ga u privatnu školu”.
Ok. Jedan nula za vas! Selimo se!!!
Jedan moji lik bi rekao: Fakat sam pretolerantan!
Ipak se nadam da je barem nekom malo neugodno.
Daj zaštitite one vrijedne i dobre profesore od ovih idiota koji drugima kvare ugled, zaštitite profesore od neodgojenih učenika delikvenata, ali brate, zaštitite više i učenike od pokvarenih, nadrkanih pa i ovih iskompleksiranih profesora", napisao je Rene Bitorajac.
