Vikend za nama bio je idealan za boravak na otvorenome, a iskoristili su to brojni izletnici i planinari. Dio ekipe iz Splita uputio se jučer na Lišnicu, najistočniji vrh Mosora.
Lišnica je vjerojatno najmanje poznat mosorski vrh i nalazi se na krajnjem istoku planine. Vrh je visok 950 metara i može se reći da je početak kraja prekrasnog mosorskog grebena koji dugo vijuga planinom koja se proteže od sjeverozapada prema jugoistoku. Mosor i njegov greben počinje Klisa a potom se uspinje i pada preko brojnih vrhova, a upravo nakon Lišnice nepovratno kreće prema dolje i stapa se s krajolikom iznad kanjona Cetine.
Iako se nalazimo u prosječno najkišovitijem dijelu godine, oborinama nije bilo ni traga, a gotovo i da nije bilo oblaka. Neobična kasnojesenska toplina bila je praćena vrlo slabim vjetrom, što je boravak u planini činilo još ugodnijim. Prekrasne boje jeseni istočni Mosor čine još primamljivijim svojim posjetiteljima, a planinari su imali privilegiju doživjeti i noć punog Mjeseca na vrhu, što je bez sumnje događaj za pamćenje.
Na Mosoru inače postoje dvije lugarnice, jedna je i dalje funkcionalna, ona na zapadu i u vlasništvu HPD-a Mosor, a druga je odavno potpuno srušena i nalazi se upravo ispod Lišnice. Jedna je izgrađena 1904., a druga 1905. godine. PK Gojzerice pokrenuo je inicijativu obnove ovog planinarskog objekta ispod Lišnice, a posljednjih godinu dana kroz brojne volonterske akcije iz zemlje su izvađeni brojni kameni blokovi.
Kako izgleda Lišnica u ovom dijelu godine, uvjerite se u friškoj fotogaleriji.
Kako do Lišnice?
Postoji nekoliko označenih planinarskih staza do najistočnijeg mosorskog vrha. Osobno sam odabrao stazu koja kreće iz Gata, točnije od crkvice Sv. Roka (390 m) gdje započinje tzv. Pavića put koji su Poljičani izgradili uz financijsku pomoć jednog od najvećih dobrotvora Poljica – Alfonsa Pavića, carskog potpredsjednika Dalmatinskog namjesništva s kraja 19. stoljeća koji je zaslužan za probijanje brojnih putova kroz Poljica poput onog od Strožanca do Blata na Cetini, odnosno Podgrađa, te onog od Omiša do Gata, a dao je i graditi mostove preko Cetine u Omišu, Podgrađu, Srijanima, Blatu na Cetini ali i onaj kod Korešnice (Rakite) koji je nedavno oštećen.
Pavića put je lijepo sazidan kameni put koji se prvim dijelom u serpentinama uzdiže prema prijevoju Rašeljka odakle se na istok odvaja stari lugarski put sagrađen od strane šumarije početkom 20. stoljeća s namjenom da poveže dvije mosorske lugarnice, onu na Užinskoj kosi sagrađenu 1903. g. u kojoj se nalazi planinarska kuća “Lugarnica” HPD-a Mosor, s onom šumarskom kućom pod vrhom Lišnica, koja je danas nažalost gotovo u potpunosti urušena.
Ovaj je dio puta od Rašeljke do vrha i dalje do Zvečanja obnovljen 2015. godine zahvaljujući trudu planinara i volontera iz nekoliko planinarskih društava.
Od prijevoja Rašeljka Pavića put se nastavlja prema Docu Gornjem, no prema istoku se odvaja planinarski put za Lišnicu. Nekoliko stotina metara od tog odvojka i stiže se do mosorskog grebena odakle je pogled jednostavno spektakularan i na sjevernu i južnu stranu planine. Za razliku od zapadnog i središnjeg dijela Mosora gdje je dominirala borovina koja je gotovo u cijelosti izgorjela u katastrofalnom požaru 2017., krajnji istok Mosora je zelen, a posebno raduje što dominira autohtona vegetacija, što uključuje šumu graba.
S grebena je nemoguće ne uočiti napušteno selo Pocrnjiće koje priča priču o nekim drugačijim, ali ne tako davnim vremenima.
Od Rašeljke do Lišnice je oko sat vremena planinarenja, a ukupno od crkvice Sv. Roka do Lišnice oko 2 i pol sata. Ispod Lišnice nalaze se ostaci nekadašnje lugarske kuće.
Do samog vrha Lišnica ostaje svega 5 minuta planinarenja od nekadašnje lugarnice, a od gore se pruža sjajan pogled na nekoć slavnu Poljičku knežiju, ostatak masiva Mosora, Biokovo, Dinaru, Kamešnicu, planine u BiH, kanjon Cetine, otoke…
