Osim prekrasnog obalnog pojasa, starih utvrda, bogatog polja, zanimljivog Kozjaka i prapovijesnih nalazišta, Kaštela skrivaju mnoštvo zanimljivih likova i tajnih kutaka. Na jedan od takvih kutaka, daleko od očiju javnosti, i na jednog nesvakidašnjeg lika ukazao nam je, ni manje ni više nego, legendarni Monty Don koji je doveo svoju ekipu sa BBC-ja i kroz emisiju Adriatic gardens, među ostalima, posjetio i vrt Ante i Katarine Karanušić u Kaštel Kambelovcu.
Da se radi o nečemu vrlo zanimljivom govori nam činjenica da je ovaj vrt u prikazanom BBC-jevom dokumentarcu stao uz bok Vrtovima lunjskih Maslina na Pagu, Samostanskom vrtu sv. Lovre u Šibeniku i prekrasnim vrtovima na Lopudu pokraj Dubrovnika, piše Portal grada Kaštela.
Usred smo zime, a u ovom rajskom vrtu sve buja i pršti od života, kao da je polovina sedmog mjeseca. Kaktusi, aloe, bambusi, puje, papige, blavori, žabe. Nekada se do vrta spusti i lisica da vidi što se događa, doleti kobac, škanjac, a čuje se i sova ušara. Među biljkama se smjestila mala barica puna lopoča, ribica i žaba koje su upravo u sezoni parenja. Kroz zelenilo i pjev ptica probio sam se do male tarace na kojoj su me dočekali domaćini Katarina i Ante, ponudili čajem od koprive i lišća masline, voćnim kolačem i domaćom rakijom od mirte. Svestrani Ante, koji zajedno sa suprugom Katarinom uzgaja ovaj vrt, razvio je poseban odnos i sa životinjama, a kako se za njega pročulo uokolo, mnogi mu donose ranjene životinje koje on othrani i vrati u prirodu pa su ga ljudi prozvali Dr. Dolittle.
Među aloama, bambusima, puyama, agavama, kaktusima nalazi se i Bismarkova palma s Madagaskara kojoj je sagradio mali plastenik dok joj se žile ne prime. Svakoj biljci nastoji simulirati prirodno stanište pa je tako za kaktuse napravio posebno tlo, puno komadića od cigle, kako bi voda mogla neometano otjecati.
– Na južnoj strani Čiova, i općenito na našim otocima, posebno na liticama, primjećivao sam biljke koje su me očaravale pa sam ih poželio imati doma. I tako, gdje bi god odlazio, čupni tu, čupni tamo, skupio bi po neku biljku i našao bi joj mjesto u svom vrtu. Kako bi ih donio u vrt, s vremenom sam kroz učenje i promatranje saznao kako tu biljku treba uzgajati, koja zemlja joj odgovara, koliko joj je potrebno svjetla, gnoja, vode. U vrtu ima mediteranskih biljaka, tropskih, suptropskih, pustinjskih, praktički sa svih kontinenata i svaka je specifična i svaka ima svoju priču – govori Ante i pokazuje mi biljke iz svih dijelova svijeta.
Među njima je i saguaro kaktus koji je poznat kao standardni prizor iz vesterna, on je stigao iz Arizone, a jedan kaktus čak iz Atacame. Kaktuse većinom dobavlja iz rasadnika, iz Španjolske i sa Sicilije, ponekad se i kod nas nađe kakav zanimljivi primjerak, dok egzotičnije vrste nabavlja preko foruma i interneta. Biljke iz dalekih zemalja moraju imati fitosanitarni certifikat. Iz Indonezije je stigao bambus, ali bez zemlje, samo sa korovom i u vlažnom papiru, jer se kroz zemlju može provući neka invazivna vrsta.
Energija biljaka
Tijekom godina, Ante je razvio poseban odnos s biljkama, on ih uzgaja, a one su mu za uzvrat pomažu da preispita neke stvari koje je, dok je bio mlađi, uzimao zdravo za gotovo. Nastoji živjeti u harmoniji s prirodom i stalno osluškuje poruke koje mu priroda šalje, a koje on koristi za osobni rast.
– Ako su biljke svjesna bića, koja su u jednom momentu prije mnogo milijuna godina, razvili cvijet da ih kukci oprašivaju, tko kaže da biljke danas ne utječu na ljude na sličan način. Biljka je energetsko biće koja tebi odašilje određenu energiju i ti se zbog toga osjećaš ugodno. Na taj način se može promatrati sva naša realnost, ako ga promatraš kroz ideju sinhroniciteta, kroz ideju da je sve povezano. Prije nego što se ljudi upoznaju i rukuju, među njima kola energija, mada nismo razvili uređaje koji su dovoljno osjetljivi da izmjere tu energiju, ona je sigurno tu prisutna, osjetimo je. Ako se čovjek osjeća bolesno, kakvu će ti energiju prenijeti? A ako je neki čovjek strastven, ako je zaljubljen u život, onda ti odmah prenese tu dobru energiju koja te pokrene. Ista je priča i s biljkama. To je pokazatelj da stalno odašiljemo nekakvu energiju, valove, mišljenja sam da tako i biljke funkcioniraju. Svaka biljka prenosi informaciju, kroz recimo ulje, i to se integrira u tvoju energiju i ti počinješ drugačije vibrirati.
Kaštelanski dr. Dolittle
Žicu za životinje ima od rođenja, kao mali je skupljao mrave i puževe i donosio ih kući. Posebni doživljaj mu je bio kad bi s roditeljima otišao na selo i nakon cjelodnevnog lutanja vratio se kući sa tri zmije u džepu ili sa vrapcem u krilu. Fasciniralo ga je prvo gnijezdo od kosa koje je pronašao na Turskoj kuli kad je imao sedam, osam godina. Zbog svog zanimljivog hobija Ante je nazvan dr. Dolittle. Od malena voli i ptice, proučava ih i fotografira, a hobi je razvio u profesionalni posao, posjeduje prstenovačku dozvolu za prstenovanje i označavanje ptica, te radi kao stručni suradnik Zavoda za ornitologiju. Položio je ispit na kojem se, među ostalim, ispituje način lova ptica, praksa u radu s mrežom i označavanje. Naime, na području gdje se nastanjuju ptice, postave se tanke mreže na okomitim štapovima, pa se zvukovima namame ptice da priđu te kad se one zapletu u mrežu, ornitolozi ih označe i vračaju u prirodu.
– Dok mi sada razgovaramo, ja stalno osluškujem zvukove oko sebe, čujem vranu, papigu, žabu, kao da priroda razgovara sa mnom. Kad sam u prirodi, točno znam da li modrokos diže paniku jer smo mu blizu gnijezda, uočim trag neke kune, što je jela, gdje se kreće, mnoštvo informacija procesuiram. Vjerojatno mi je to urođeno, a što idem stariji sve više to prihvaćam, očito je to moj put – navodi Karanušić.
O Antinim pustolovinama do sada je snimljeno dvadesetak televizijskih priloga. Vrlo često naiđe na kravosasa, kojeg se ljudi boje pa ga ubijaju po principu, kako kaže Ante, prvo pucam pa pitam tko ide.
Više pročitajte ovdje.
