Sretnici smo, uistinu, što živimo u ovom rajskom kraju, gdje ljeto traje gotovo pola godine, a od ljepote krajolika ne znaš kud bi prije – u brdo, u šumu, na otok - sve jedno ljepše od drugoga. Nije ni čudo što mnogi naši sugrađani, iscijeđeni od napornog radnog tjedna u staklenim i betonskim uredima, baterije pune upravo uživanjem u prekrasnoj, nepatvorenoj, divljoj prirodi ubavog nam zavičaja. Jedno od takvih odredišta je i izvor rijeke Jadro, gdje se na omanjem riječnom otočiću već godinama tradicionalno okuplja umorno stanovništvo željno opuštanja uz brčkanje u hladnoj rijeci, lagodnu ćakulu i usputno gradelavanje.
Kad ćeš, ako neš sad?
Ajde, povremeno netko i opere auto. Razumljivo - svježe vode ima napretek, a red je da se i limeni ljubimac osvježi od teške tjedne rađe. A kad je već tu, nije naodmet zamijeniti i ulje – taman ima vremena dok iduća tura ćevapa siđe sa žara. Prilika je, uostalom, kad se već okupilo društvo, da se promijene i stare gume. Kad ćeš, ako neš sad?
Ipak nije područje optimizirano za zamjenu motornog ulja
I tako dalje i tako bliže, ustaljenom dugogodišnjom praksom taj idilični otočić mic po mic mutira u nadaleko poznati hibrid mehaničarske radionice, odlagališta otpada i turističkog izletišta. Lokalne vlasti u nekom su trenutku uočile potencijalni problem, pa mu i pokušale doskočiti postavljanjem nekoliko uočljivih obavijesnih ploča na kojima – što prijetnjom, što molbom – informiraju građane da izvor rijeke Jadro ipak nije područje optimizirano za zamjenu motornog ulja.
No unatoč tim smjernicama, jasno ispisanim velikim, tiskanim slovima u jednostavnim rečenicama kakve bi razumio i trogodišnjak, očigledno je da ta tradicija prirodne devastacije neće biti iskorijenjena pismenim putem. Ovdašnji ljudi drže do tradicija, a slično kao i okolni krajolik, često su surovi, tvrdi, divlji i opasni. Stoga se lokalna vlast morala dovinuti inventivnijim rješenjima, pa tako u posljednje vrijeme svjedočimo pravoj transformaciji ove nekadašnje divljine: u pokušaju da se lokacija i pripadajući joj posjetitelji kultiviraju, ovdje je niklo pravo malo betonsko carstvo.
Širom okolicom rapidno niču dodatni objekti – bit će tu ugostiteljskih objekata, rekreacijskih zona...
Gdje je nekoć vladala neukroćena ledina sada dominira glomazno betonsko zdanje namijenjeno nadobudnim meštrima o'gradela, takvog kapaciteta da bi se u njemu moglo ispeći čitavo stado janjaca. Trošni i blatnjavi prilazni putevi temeljito su asfaltirani, a izletnička infrastruktura obnovljena i modernizirana u duhu arhitektonskih evergreen stilova: neuništivog betona i čelika. Širom okolicom rapidno niču dodatni objekti – bit će tu ugostiteljskih objekata, rekreacijskih zona, parkirališta, javnih wc-a i srodnog sadržaja; pa i jedno dječje igralište, strateški smješteno dovoljno blizu roštiljališta za odrasle da klinci budu roditeljima na oku, a dovoljno daleko da ih ne gnjave svake dvije minute. Pazilo se i na detalje, pa je ovo (neograđeno) dječje igralište napravljeno tik uz cestu, kako bi zaigrani pomladak od malih nogu imao priliku izbliza učiti o tradicijskoj auto-moto kulturi ovog našeg kraja.
Da bi bacio čik – na kraju krajeva – u skladu je s tradicijom
Optimistično su postavljene i brojne kante za otpatke, no sudeći prema trenutnom stanju, bez jasnih obavijesnih ploča o načinu korištenja istih, narod će vjerojatno i dalje smeće bacati na pod ili u rijeku – brže je, sigurnije i jednostavnije - ne moraš filozofirati o „vrsti otpada“, ne moraš se upuštati u višemetarsku šetnju da bi bacio čik – na kraju krajeva – u skladu je s tradicijom.