Bacanje hrane je i postaje sve veća ekološka, društvena i gospodarska katastrofa. Dok jedna strana svijeta broji otpad od namirnica u tonama, druga strana gladuje. Ovakve statistike su javne već godinama no jaz između ekstrema raste sve više.
Trenutno se na razini Europske unije baca 131 kilogram hrane po stanovniku, a na kolektivnoj razini to označava 59 milijuna tona hrane. Ograničavanje ovog gubitka i uspješno kontroliranje ovog problema pomaže u borbi smanjivanja gladi, ali i u borbi protiv klimatskih promjena.
Hrana koja se kupuje i konzumira utječe na zdravlje tijela, zdravlje okoliša i cijelog svijeta. Male promjene na razini jednog čovjeka imaju pozitivan utjecaj na ostatak globalnog društva.
U Republici Hrvatskoj se od 2021. godine provodi Statističko istraživanje o otpadu od hrane. Projekt je provelo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja prvi puta u siječnju 2021. godine. Glavni cilj istraživanja bio je unaprjeđenje sustava praćenja gospodarenja otpadom od hrane. Statistike se temelje na podjeli izvora otpada na kućanstva i poslovni sektor.
Izračuni su pokazali da 53 posto otpada od hrane nastaje u kućanstvima. U Hrvatskoj rezultati pokazuju da čak 286.379 tona otpada od hrane ili 71 kilogram po stanovniku nastane godišnje. Od toga čak 76 posto otpada od hrane dolazi iz kućanstava, ostatak se dijeli na primarnu proizvodnju i OPG-ove, ugostiteljske djelatnosti, prerada i proizvodnja te maloprodaja i distribucija hrane.
Od tih 76 posto nastalog otpada u kućanstvima 60 posto otpada čine nejestivi dijelovi hrane poput kostiju, ljuske od jajeta itd. što zapravo predstavlja i neizbježan otpad. Međutim 40 posto tog otpada čini jestivi dio hrane tj. otpad čije se nastajanje moglo spriječiti.
Istraživanje je pokazalo da su razlozi bacanja jestivog dijela hrane dvojaki; prvi je razlog prekomjerno kupljena količina određene namirnice, a drugi istek roka.
Što nam ove statistike zapravo kazuju?
Svaka osoba baca previše hrane iz jednostavnog razloga: ne razmišlja se o tome. Odlazak u supermarkete i velike trgovačke lance svakodnevica je svakome čovjeku. Kupuje se hrana, potrepštine pa i puno više od toga. U Splitu i Dalmaciji vlada stav 'bolje da ima nego da nema' što nije uvijek pozitivno razmišljanje u sferi okoliša, zdravlja i gospodarstva.
Blagdani su najočitiji primjer lakomosti i ne razmišljanja. Pripremaju se ogromne količine jela i recepata koji se na kraju bace jer ih nema tko pojesti. Razdoblje božićnih blagdana se svede na jedenje i prekomjerene količine otpada od hrane da bi se s otkucajem ponoći 31. prosinca sve to promijenilo. Činjenica ostaje, klimatska kriza je aktualna, svijet je zatočen u polarnim ekstremima, a bacanje hrane je postalo normalno.
Postoje razne incijative na razini države, županije, grada pa i svijeta koje nude besplatne edukacije i razne načine za borbu s ovim problemom.
Jedna od njih je i promjena oznaka rokova trajanja. Ova incijativa Europske unije se temelji na saznanju da većina stanovnika nije upoznata sa stvarnim značenjima oznaka za rok trajanja. Osim toga, shvatilo se da je to jedan od glavnih razloga ogromnih količina bačene hrane u Hrvatskoj i u Europi.
Postoje dvije vrste oznaka 'upotrijebiti do' i 'najbolje upotrijebiti do'. Prva označava do kada je hrana sigurna za jelo, a druga kazuje dokad je hrana optimalne kvalitete, ali je nakon još uvijek pogodna za jelo.
Kompostiranje i kreativnost
Veliki dio bačene hrane čini nejestivi dio. Sada se postavlja pitanje kako se to sanira u skladu s prirodom?
Postoje spremnici za biootpad koji su sada već instalirani u svim splitskim kvartovima.
Iako postoji mnogo načina za smanjenje otpada od hrane, prvi i najvažniji je svijest. U prijevodu, važno je da ljudi osvijeste što to zapravo znači kupovati velike količine hrane i onda ih baciti. Potom uključiti razmišljanje o tome gdje ta hrana ide i završi kada se baci te naposljetku shvatiti da sve što je bačeno se vraća natrag u prirodu te natrag ljudima u obliku zagađenja zraka, mora, šuma, tla itd.
Da bi se maksimalno izbjegle sve negativne posljedice bacanja hrane, evo drugi način borbe protiv prekomjernog kućanskog otpada: kreativnost.
Namirnica koja najčešće završi u smeću je kruh. Od starog kruha se mogu napraviti razni recepti kao npr. pohani kruh, krutoni za juhu, krušne mrvice itd. Od ostataka već pripremljenih jela se mogu napraviti nova. Svi ti recepti su dostupni na internetu, samo je potrebno malo volje.
Kompostiranje je izvrsna opcija za sva kućanstva. Specifično u Splitu, na stranicama Čistoće je detaljno razjašnjeno kako, zašto i što kompostirati.
U suštini, kompostiranje je metoda pretvaranja organskih ostataka u plodni humus. Humus je prirodno gnojivo koje tlo čini zdravim, rahlim i plodnijim, obogaćuje tlo potrebnim mikroorganizmima te se tako povećava i otpornost biljaka na nametnike i bolesti.
Kompostiranje ujedno i zatvara kružni ciklus tvari u prirodi. To znači da nakon što se hrana konzumira, odbačeni ostaci se bace u komposter gdje nastaje humus. Potom humus služi kao podloga za rast novog voća i povrća koje će konzumirati i čovjek i životinja čime započinje novi ciklus.
Komposter se može napraviti od paleta u vrtu, a postoje i već napravljeni komposteri koji se mogu držati u garaži ili na balkonu u slučaju nedostatka prostora.
Doniranje hrane
S ciljem smanjenja rasipanja hrane Okvirna direktiva EU-a o otpadu na razini države navodi i doniranje hrane kao jedan od načina smanjenja bacanja.
Hrana se može donirati splitskom Caritasu i socijalnoj samoposluzi udruge MoSt između ostalog. Načina ima mnogo, inicijativa i edukacija još više, potrebna je samo dobra volja i želja za promjenom.
Zaključak
Iza nas su božićni blagdani i novogodišnje odluke, a problem bacanja hrane raste. Otpada će uvijek biti, ali važno je naučiti pravilno saniranje i zbrinjavanje koje na kraju krajeva donosi dobrobit i nama i prirodi. Iako je ljudska narav ne razmišljati o nečemu što se ne vidi, raspon utjecaja malih odluka na živote svih ljudi i svijet je eksponencijalan.
Jednostavnim činom razmišljanja o konzumaciji smanjuje se količina bačene hrane. Kako?
Planiranje jela i kupovina namirnica smišljeno i u malim količinama je prvi korak. Potom praćenje rokova trajanja. Nešto je jestivo i nakon, a nešto nije. Treba naglasiti i pažnju na rokove trajanja. Ako će nešto isteći brzo, onda bi bilo dobro da se i razmišlja o konzumaciji te prehrambene namirnice do tog roka. Tako se smanjuje bacanje, ali i prekomjerno kupovanje.
Od ostataka hrane se da napraviti mnoštvo recepata, a od nejestivih dijelova dio se može baciti u biootpad, a dio u komposter i tako zatvoriti kružni ciklus tvari u prirodi.
Hrana se može i donirati. Mnogo je potrebitih u gradu i u svijetu.
Svakako radi se o gorućem problemu današnjice na koji je važno obratiti pozornost. Pojedinci su nositelji kućanstava. Promjena doista kreće od svakoga ponaosob.
