"Neretva je čak i u europskom kontekstu jedna od najvrijednijih rijeka kontinenta", rekao je za Naratorium Ulrich Eichelmann, direktor međunarodne organizacije Riverwatch sa sjedištem u Beču. Ova organizacija se bavi zaštitom rijeka.
On je nedavno obilazio dolinu rijeku Neretve. Došao je s novinarima iz Njemačke da im pokaže ljepote ove rijeke i prijetnje koje su se pojavile – izgradnja hidroelektrane Ulog i projekt Gornji horizonti.
„U posljednjih 11 godina mnogo puta sam bio u Bosni i Hercegovini, najviše puta u obilasku Neretve, ali također i Drine, Une, poznate su mi mnoge rijeke u Bosni“, prisjeća se on na početku razgovora i navodi da je Neretva posebna jer je veoma raznolika, pa primjerice ima nekoliko vrsta pastrve.
Podsjetio je na brojne hidroenergetske projekte koji odavno ugrožavaju ekosisteme povezane sa rijekom, od konvencionalnih hidroelektrana, preko malih hidroelektrana na njenim pritocima, projekta Gornja Neretva, pa sve do trenutne izgradnje hidroelektrane Ulog i projekta Gornji horizonti.
Prilikom obilaska Neretve kod mjesta Ulog u Republici Srpskoj, njegova ekipa je svjedočila pomoru ribe nizvodno od hidroelektrane koja se trenutno gradi.
Najavio je i da bi se protiv Bosne i Hercegovine mogao otvoriti novi slučaj zbog ovog projekta.
Na pitanje Naratoriuma je li moguće zaustaviti projekt Gornji horizonti, odgovara optimističnim primjerom.
„Uvijek može biti zaustavljen, dok ne počne sa radom. Čuda su moguća, iako se ne događaju svaki dan. Austrija, gdje ja živim, dobar je primjer. Kasnih sedamdesetih, Austrija je izgradila nukleranu elektranu. Potpuno je izgrađena. Onda su, zbog političkih pritisaka, pitali Austrijance žele li nuklearnu elektranu. Protiv nuklearne elektrane je glasalo 50,5 posto stanovnika. Ona i dalje stoji tu, ali nikada nije bila u funkciji. Dakle, uvijek postoji nada dok se ne pusti u pogon.“
Projekt Gornji horizonti je stari projekt, još iz vremena Jugoslavije i njime se želio iskoristiti hidro potencijal Dabarskog, Nevesinjskog i Gatačkog polja. U to vrijeme nije postojala izražena ekološka svijest i nije bilo dovoljno znanja o tome šta će se dogoditi ako se on realizira, objašnjava direktor Riverwatcha. Međutim, u posljednjih nekoliko godina Republika Srpska je oživjela taj projekt.
Upitan je što će se desiti ako se projekt ipak realizira, što će to značiti za stanovnike doline Neretve i njenih pritoka.
„Potpuno bi promijenio ono što vam je sada poznato. Mislim da je mnogim ljudima ovo teško shvatiti: Zalomka, Dabarsko polje i druga polja su povezana sa Bregavom. Iako teku kao ponornice, dio su sliva Neretve i ovaj sistem kraških polja postoji samo na Balkanu. Ako pobjede i izgrade branu, Buna, Bunica, Bregava i Hutovo blato nizvodno“ – a sve ovise o krškim poljima – blokiranjem ponora u krškim poljima utjecaj na njih bi bio ogroman, u Blagaju bi, na primjer, bilo puno manje vode, nitko ne zna koliko manje, mogla bi potpuno presušiti, jer nitko ne može predvijeti utjecaj u krškim poljima. Ovi krški ponori su nepredvidivi jer mali potres ili prirodni kemijski proces ispod površine zemlje može potpuno promijeniti podzemni tok rijeke.“
Eichelmann kaže da nije siguran da će projekt funckionirati u tehničkom smislu, jer će biti sve manje i manje palina, s ozbiljnim sušama kad će u Zalomki biti značajno manje vode.
„To raditi danas je kriminal“, kazao je Eichelmann.
Umjesto da se gornji tok Neretve pretvori u ekološku katastrofu, dodaje on, bolje bi bilo ovo područje proglasiti nacionalnim parkom, što njegova organizacija pokušava izlobirati.
