Umro je Diego Armando Maradona! Veliki odlazak „Malog zelenog“. Srce nije izdržalo.
Neuhvatljiv na igralištu, veliki nogometaš koji nikada nije uspio pobjeći od svog najljućeg protivnika. Ali taj protivnik nije bio na terenu, nego na stolu, pa u njegovoj krvi. Kokain!
U 60. godini života preminuo je jedan od najboljih nogometaša svih vremena.
Diego Armando Maradona rođen je 30. listopada 1960. godine u radničkoj četvrti Buenos Airesa kao peto od osmero djece. U svijet nogometa odveo ga je ujak Cirilo, nekadašnji vratar Coriantesa.
Od 1976. igra za Argentinos Juniorse i kada je počeo igrati za seniore bio je najmlađi prvoligaški igrač u povijesti argentinskog nogometa. Naime, još nije napunio 16... U pet sezona bilježi 167 nastupa i čak 116 pogodaka. Odatle seli u Boca Juniorse, a potom preko velike bare u Europu. Barcelona.
Baš u Kataloniji započinju problemi s kokainom. U Barci je proveo 2 sezone a zatim seli na čizmu – u talijanski Napoli gdje zapravo igra najbolji klupski europski nogomet. Tamo ima status božanstva – u 188 utakmica zabija 81 pogodak. U Napulju sa Maradonom slave dva naslova prvaka u Serie A kao i Kup UEFA koji je Napoliju bio prvi europski naslov.
Slijedi sezona u Sevilli pa 1993. pa još koju sezonu povratak u argentinsku Primeru. Ali 1991. godina bila je presudna kada je bio pozitivan na doping, suspendiran kasnije i osuđen zbog posjedovanja bijelog praha. Sve kasnije bilo je obilježeno uvijek istom aferom, ili je kokain imao u sebi ili kod sebe. Svakako, svi njegovi pokušaji da igra bili su bezuspješni. Agonija je trajala godinama, od suspenzija do protjerivanja iz klubova. Nekoliko pokušaja da se odvikne nisu bili uspješni. Ništa nije mogao, njegove dvije kćeri i supruga su u nevjerici gledale kako im otac i suprug polako ali sigurno tone u bezdan iz kojeg se neće vratiti. Svi su to znali. Osim Diega.
Kada govorimo o njegovim reprezentativnim nastupima tu je bio daleko bolji od jednog Messija. U seniorskoj selekciji odigrao je 91 utakmicu, zabio 34 gola. Jedan od tih je bio rukom i to na svjetskom prvenstvu 1986. u Meksiku protiv Engleske. Od tada je dobio još jedan nadimak „Božja ruka“ ili „La mano de Dios“, čak i opjevan u tom kontekstu.
Kolosalni stadion „Azteca“, 115.000 gledatelja na tribinama tog 22. lipnja u Mexico Cityu a 550 milijuna Engleza zavijenih u crno ne vjeruju čudu...
Te godine s Argentinom osvojio je Mundial jer su prugasti u finalu dobili Zapadnu Njemačku
3-2.
Kao izbornik i trener nije se proslavio, lepršajući između trave i oblaka u zenu svoje ovisnosti. Nikada se nije oslobodio bijele smrti koja ga je samo udaljavala od nogometa. I sve je više bio nasilan, obrušavao se na novinare, svađao se sa svojom sudbinom.
1994. godine bio je u Zagrebu i igrao protiv Hrvatske za Argentinu na pripremnoj utakmici uoči Svjetskog prvenstva u SAD-u. Bilo je 0-0, padala je kiša a s Diegom su igrali tada Simeone, Batistuta, Caniggia, Redondo...
Zadnji put posjetio je Hrvatsku točno na današnji dan prije četiri godine kada je navijao za Davis cup reprezentaciju Argentine protiv naših u finalu. Izgubili smo, ako se sjećate.
U braku s Claudiom Villafane bio je 18 godina, razveli su se 2004. i s njom ima dvije kćeri, Dalmu i Guannu. Svog sina iz jedne od burnih talijanskih veza priznao je tek kasnije vješto izbjegavajući kako DNK test, tako i susret s njim. Ali, Diego Sinagra, danas 34 godine star Diegov sin upoznao je svog oca tek 2003. godine.
Argentinski sin vjetra, nogometaš koji je oduševljavao mase širom planeta ostavio je dubok trag u svijetu nogometa. Jedan od najvećih, za mnoge veći od današnjeg Ronalda ili Messija. Ono po čemu ćemo ga pamtiti nisu samo golovi, bravure i driblinzi, pobjede i teatralnost poteza. Njegova veličina je neupitna.
Ali ovisnost, zatvor, doping, suspenzija, zabrane, nasilje, bolest također će stajati uz njegovo ime.
Svejedno, zbogom veliki Diego – majstore zelenih travnjaka!
